Oznaka: Shannon Elizabeth

RETRO-RECENZIJA: Jay i Silent Bob uzvraćaju udarac (Jay and Silent Bob Strike Back, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Jason Mewes, Kevin Smith, Ben Affleck, Will Farrell, Shannon
 Elizabeth, Eliza Dushku, Ali Larter, Brian O'Halloran, Jeff Anderson, Jason
 Lee, George Carlin, Carrie Fisher, Jason Biggs, Matt Damon, Mark Hamill,
 Joey Lauren Adams, Dwight Ewell, Jennifer Schwalbach-Smith
 glazba: James L. Venable
 scenarij: Kevin Smith
 režija: Kevin Smith
 proizvodnja: View Askew/Miramax, SAD, 2001.
 distribucija: UCD
 trajanje: 104 '

Jay i Silent Bob uzvraćaju udarac, peti film iz nečega što je trebalo biti upamćeno kao “New Jersey trilogija” predstavlja jop jedan dokaz u prilog tvrdnji kako i najdarovitiji filmaši imaju problema sačuvati svoje kreativne sposobnosti u okružju holivudskog glamura i visokih budžeta. Nakon što je prije osam godina bljesnuo svojim mikro-budžetskim Trgovcima, Smith je snimao filmove čiji je kvalitet obično bio obrnuto proporcionalan njihovoj cijeni odnosno broju velikih holivudskih zvijezda koje su se u njima pojavljivale. Nakon kontroverzne (i precijenjene) Dogme, Smith je snimio nešto što bi trebalo biti film “za dušu”, odnosno ostvarenje koje bi trebalo biti poklon njegovim najvjernijim fanovima. Slično kao i svi ostali Smithovi filmovi, i ovaj se odvija u univerzumu koji ima iste likove. U ovom slučaju to su sitni dileri Jay (Mewes) i Silent Bob (Smith), koji, čuvši kako Hollywood namjerava ekranizirati strip temeljen na njihovim životima a da im nitko nije isplatio autorska prava, odluće otputovati u Los Angeles kako bi sabotirali snimanje. Ono što slijedi je serija pustolovina koja ce dati priliku za niz gegova u kojima Smith demonstrira svoj specifični zahodski (i, ako je vjerovati dežurnim holivudskim gay-dušobriznicima, homofobni) humor. S obzirom da su Jay i Bob u svim prethodnim filmovima bili likovi sporednog značaja, kao protagonisti nisu previše uspješni, a i Smithovo korištenje tanašnog i recikliranog road movie zapleta (kao i ne baš produhovljeno parodiranje Charliejevih anđela) ne prolazi ništa bolje. Ono u čemu ovaj film uspijeva jest Smithovo samoparodiranje, odnosno korištenje svih mogućih referenci na svoj prethodni opus. Zbog toga ce Jay i Bob uzvraćaju udarac biti više nego zabavan film za one koji su već bili uživali u Smithovom opusu, dok se onima koji nisu ipak treba preporučiti nešto drugo.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RETRO-RECENZIJA: Mrak film (Scary Movie, 2000)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Anna Faris, Shannon Elizabeth, Cheri Oteri, Dave
 Sheridan, Marlon Wayans, Shawn Wayans, Regina Hall, Kurt
 Fuller, Carmen Electra
 glazba: David Kitay
 scenarij: Shawn Wayans, Marlon Wayans, Buddy Johnson, Phil
 Beauman, Jason Friedberg & Aron Seltzer
 režija: Keenen Ivory Wayans
 proizvodnja: Miramax/Dimension Films, SAD, 2000.
 distribucija: UCD
 trajanje: 88 '

Činjenica da je Mrak film bio najgledaniji prošlogodisnji film u hrvatskim kinima (i tako potukao mnogo “jače” konkurente iz holivudske prve lige) će svakako mnoge hrvatske sociologe natjerati da pišu traktate kako o uspješnoj reklamnoj kampanji UCD-a, tako i o tome kako se naglo srozala kulturna razina hrvatske publike. Naime, Mrak film predstavlja manifestaciju svega onoga što je najgore u današnjem Hollywoodu – nedostatka bilo kakve originalnosti. Zamišljen kao parodija Vriska, Cravenove horor-komedije koja je sama parodirala horore 80-tih godina, Mrak film bi vjerojatno zavrsio kao potpuna katastrofa da producenti nisu angažirali braću Wayans, crne komičare koji su se u prošlosti istakli sličnim projektima (Sad si gotov gnjido). Braca Wayans, koji se zajedno s mladom, relativno nepoznatom ali i darovitom ekipom (među kojima se istice debitantica Anna Faris) pojavljuju u filmu, su gledatelje zasuli rafalom gegova od kojih mnogi koriste farrellyjevski zahodski humor i krše sva holivudska pravila političke korektnosti. Sve to funkcionira na početku, ali kao u sličnim projektima, originalnost se brzo potroši i Mrak film pred kraj postaje prilično dosadan, iako su ga Wayansovi skratili na nekih 90-tak minuta. Zbog toga će Mrak film buduće generacije gledati prije kao kulturni fenomen nego za zabavu.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 8. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Pravi pravcati frajeri (Tomcats, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Jerry O'Connell, Shannon Elizabeth, Jake Busey, Horatio
 Sanz, Jaime Pressly, Bernie Casey, David Ogden Stiers, Bill
 Maher
 scenografija: Robb Wilson King
 kostimografija: Alix L. Fridberg
 fotografija: Charles Minsky
 montaza: Harry Keramidas
 glazba: David Kitay
 scenarij: Gregory Poirier
 rezija: Gregory Poirier
 proizvodnja: Columbia/Revolution Studios, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 95 '

Prije sedam godina je nekoliko najboljih prijatelja, gledajući kako jedan od njih uplovljava u bračnu luku, odlučilo uplatiti simboličnu svotu i uložiti je na burzi te tako dobivena sredstva udijeliti onome od njih koji posljednji ostane neženja. Losanđeleski animator Michael Delaney (O’Connell) se vjerojatno nikada ne bi sjetio te bizarne oklade da nedavno nije podlegao čarima Las Vegasu i postao dužan hrpu novaca opakom Carlosu (Maher). Sada, nakon sedam godina, samo su dvojica prijatelja ostali neženje – Delaney i bezosjećajni plejboj Kyle Brenner (Busey), a nekad simbolična svota je postala pravo malo bogatstvo. Za Michaela je ono jedini način da sebi spasi život, pa stoga odlučuje učiniti nešto naizgled nemoguće – Kyleu namjestiti ženu koja bi ga dovela pred oltar. Srećom, Kyle mu se povjeri kako je svojevremeno i on osjećao iskrenu ljubav prema izvjesnoj Natalie Parker (Elizabeth). Michael uspijeva pronaći Natalie, za koju se ispostavlja da je policajka i koja dan-danas mrzi Kylea zato što ju je ostavio. No, plan koji joj Michael predloži – eskpresni brak i podjela tako stečenog bogatstva – predstavlja izvrsnu priliku za osvetu. No, upravo u trenutku kada se čini da će se Natalie udati za Kylea i tako mu spasiti život, Michael shvaća da se u nju zaljubio.

“Ovo bi trebala biti romantična komedija?” je prva stvar koja bi pala na pamet prosječnom kritičaru nakon gledanja Pravih pravcatih frajera. Iako “high concept” zaplet sugerira tipičnu limunadicu na koju komotno možete povesti ženu, djecu, roditelje, djedove, bake i ostatak obitelji, film Gregoryja Poiriera je sve samo ne to. Poiriera je oigledno zabavljala ideja da u romantičnu komediju ubaci scene koje se teško mogu vidjeti čak i u filmovima kojima američki cenzori nabijaju “R” rejting. Tako u Pravim pravcatim frajerima tri slatke riječi predstavljaju sinonim za felacio, određeni dijelovi muške anatomije postaju sastavnim dijelom nečijeg doručka, a film sadrži i scenu revolveraškog obračuna koja se po količini krvoprolića i naturalističkog nasilja čini primjerenom opusu Sama Peckinpaha. No, kada gledatelji uspiju prebroditi šok i počnu obraćati pažnju na Prave pravcate frajere kao film u konvencionalnom smislu, vjerojatno će zapaziti kako je cijeli zaplet uobičajeno neuvjerljiv i predvidljiv, a tumači glavnih uloga Jerry O’Connell i Shannon Elizabeth (Nadia iz Američkih pita) više nego bljedunjavi pred kamerama. Jake Busey (Svemirski vojnici) se, s druge strane, prilično zabavljao tumačeći svoj lik, a nešto simpatija će izazvati i Poirireovo korištenje šarmantnih animiranih scena u početnoj špici. No, kada se sve zbroji i oduzme, Pravi pravcati frajeri su film koji je, usprkos svog truda svojih tvoraca, kvalitetom zahodskog humora ipak daleko ispod standarda braće Farrelly, te ga se isplati gledati jedino ako uistinu ne postoji neki pametniji način da se utuče sat i pol vremena.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 21. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Američka pita 2 (American Pie 2, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Jason Biggs, Shannon Elizabeth, Alyson Hannigan, Chris Klein,
 Natasha Lyonne, Thomas Ian Nicholas, Tara Reid, Sean William Scott,
 Mena Suvari, Eddie Kaye Thomas, Eugene Levy, Chris Owen, Denise Faye,
 Lisa Arturo
 scenografija: Richard Toyon
 kostimografija: Alexandra Welker
 fotografija: Mark Irwin
 montaža: Larry H. Madaras & Stuart H. Pappe
 glazba: David Nessim Lawrence
 scenarij: Adam Herz (sinopsis: Adam Herz & David H. Steinberg)
 režija: James B. Rogers
 proizvodnja: Universal, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 104'

Kada je prije tri godine Američka pita, unatoc zgrazanju americkog kriticarskog establishmenta na celu s Rogerom Ebertom, požnjela veliki uspjeh na američkim kino- blagajnama, postalo je jasno da je Hollywood upravo reinkarnirao još jedan od svojih trendova iz 80-tih godina – tinedjžerske seksi-komedije. Također je bilo više nego jasno da će, slično kao i u slučaju Vriska, uspjeh originala sa sobom povući i ekspresni nastavak. Američka pita je tako za dvije godine dobila svoju novu inkarnaciju, koja je napravila više nego pristojan novac u prilično razočaravajućem američkom filmskom ljetu 2001. Nakon nekoliko mjeseci film se našao u hrvatskim kinima.

Radnja Američke pite 2 se događa godinu dana nakon događaja opisanih u prethodnom filmu. Naši junaci su sada završili prvu godinu koledža, ali to ne znači da su lišeni problema koje su trebali riješiti gubitkom nevinosti. Još uvijek su opsjednuti seksom, a to je pogotovo slučaj s Jimom (Biggs), koji nema povjerenja u vlastite ljubavničke sposobnosti, a također je opsjednut Nadiom (Elizabeth), prelijepom stranom studenticom koja je svojevremeno izazvala skandal na Internetu. Kada Nadia najavi da će ga doći posjetiti preko ljetnih praznika, Jim se skroz uspaniči i traži savjet svoje prijateljice – flautistice Michelle (Hannygan). Jimovi prijatelji također imaju svoje probleme – Oza (Klein) muči to što mu je djevojka Heather (Suvari) na drugom kraju svijeta; Kevin (Nicholas) nikako ne može preboljeti “prijateljski” rastanak s djevojkom Vicki (Reid), a Paul (Thomas) trenira tantrički seks kako bi se riješio opsjednutosti s majkom svog vršnjaka i prijatelja Stiflera (Scott). Svi oni, ma kako patetični bili, još uvijek izgledaju normalni u usporedbi sa Stiflerom koji će zajedno s njima provesti ljetne praznike na jezeru Michigan.

Svi oni koji očekuju neku posebnu originalnost u Američkoj piti 2 bit će razočarani. Bit će razočarani i oni koji su se nadali da će gegovi biti nešto profinjeniji od farellyjevskog zahodskog humora koji je obilježio prvi film. Ono što je i prednost i mana ovog filma jest to što gledatelji koji su vidjeli Američku pitu točno znaju što ih ovdje čeka, a to uključuje i likove iz originala. Svaki od njih će se pojaviti u ovom filmu, makar se njihovo prisustvo svodilo na par scena. Jedini dašak inovativnosti u Herzovom scenariju predstavlja to što je nekim od tih likova dan malo veći prostor, a to se prije svega odnosi na Stiflera, koji to ima zahvaliti tome sto je glumac Sean William Scott (Čovječe, gdje mi je auto?) naglo stekao popularnost u proteklih par godina. No, iako film nije previše originalan, još uvijek je dovoljno zabavan da nam prikuje pažnju za nekih sat i pol vremena, a usprkos niskoj razini humora, Herz još uvijek pokazuje simpatije prema glavnim junacima, dajući ovoj komedijici humanističku dimenziju koja je nedostajala njenim uzorima iz 80-tih godina. Zbog svega ovog, Američka pita 2 je zabavni filmić koji se isplati pogledati, iako samo jednom.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 22. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.