uloge: Boris Milivojević, Sergej Trifunović, Maja Mandžuka, Milica Vujović, Zoran Cvijanović, Nebojša Glogovac, Nikola Đuričko glazba: Branislav Kovačević & Darko Obradović scenarij: Srđa Anđelić režija: Radivoje Andrić proizvodnja: Yodi Movie Craftsman, SRJ, 2001. distribucija: UCD trajanje: 90'
Nakon odlaska Miloševića su mnogi filmski znalci držali kako je kinematografija naših istočnih susjeda gotovo izgubila svoj smisao postojanja. Srpskim filmašima više nije bilo potrebno preko svojih filmova dokazivati zapadnoj publici kako postoji “druga”, tj. građanska, kulturna i prozapadna Srbija, a ni sam Milošević nije bio tu da dokazuje svoju navodnu demokratičnost toleriranjem filmova u kojima se njega i njegov režim nabija na kolac. No, prošle godine su nas u suprotno uvjerile Munje!, komedija Radivoja “Raše” Andrića (Tri palme za dve bitange i ribicu), ostvarenje koje u povijest neće ući samo kao prvi veliki post-miloševićevski hit, nego i kao prvi srpski film koji je nakon 1991. godine djelomično rađen u Zagrebu.
U Beogradu devedesetih godina Pop (Milivojević) i Mare (Trifunović) su dvojica najboljih prijatelja kojima je životni san pokrenuti prvi srpski “drum and bass” bend. Problem je u tome što ne mogu napraviti demo- snimku, pa su isprodavali stvari iz kuće kako bi Gojku Sisi (Đuričko), svom negdašnjem prijatelju iz skole, a sada moćnom vlasniku noćnog kluba, dali 350 DM da im obavi taj posao. No, Gojko se sjeća kako su ga zezali u školi, pa im se odluči osvetiti tako da jednostavno novac zadrži za sebe. Ostavši bez novaca, Pop i Mare su odlučni da ga vrate, ali to nije tako jednostavno. Iste noći ce njih dvojica upoznati dvije simpatične djevojke – Katu (Mandžuka), za koju se ispostavi da hoda s Gojkom, te Lolu (Vujović), rokericu kojoj treba prateći bend. U njihovoj potrazi za novcem, glazbenim snovima i ljubavnom srećom ce im se stjecajem okolnosti pridružiti i narkoman Deda Mraz (Cvijanović).
Postoje dva razloga zbog kojih Munje! u mnogo čemu predstavljaju prilično osvježenje u odnosu na vec pomalo ustajalu srpsku kinematografiju. Prvi je u pomalo neobičnoj formi – nedostatak budžeta je Andrića natjerao da film snimi u video-tehnici, što mu je, s druge strane, dalo dosta slobode za svakojake eksperimente. Tako film obiluje nizom montažnih trikova, flashbackova, kompjuterskih animacija, ali najupečatljiviji su slučajni prolaznici koji služe kao svojevrsni grčki zbor, odnosno ironični komentator zbivanja u filmu. Drugi razlog zbog kojeg su Munje! osvježenje jest pristup žalosnoj stvarnosti Srbije 90-tih – umjesto da nariče nad ratovima, etničkim čišćenjem, razaranjem, kriminalom, korupcijom, nasiljem i nedostatkom bilo kakve perspektive za sve generacije rođene iza 1970. godine, Andrić nam nastoji dokazati kako se čak i u tim najmračnijim trenucima srpske povijesti znalo živjeti, odnosno da oni koji su tada bili mladi imaju razloga za tim žaliti. Tako je beogradska omladina, usprkos sankcija i premlaćivanja studenata, još uvijek bila opsjednuta snovima o rock-karijeri i “kontanju komada”, pa su zbog toga mnogi Andrićev film nazvali srpskom verzijom legendarnih Lucasovih Američkih grafita. No, Andrić ipak dozvoljava implicitne socio-politicke komentare na račun Srbije 90-tih, temeljeći dosta humora na generacijskom jazu između današnjih 30- godišnjaka (koji imaju za čime žaliti) i 20-godišnjaka (koji ne znaju za ništa bolje).
Munje! predstavljaju i osvježenje po pitanju glumačke postave, jer se veteranima kao što su Cvijanović (kojega se sjećamo još iz Sivog doma 80-tih) i poznatim licima kao što je Glogovac (ovdje u maestralnoj ulozi policajca) pridružuju i mlade snage. Među njima je svakako najupečatljivija šarmantna Maja Mandžuka, koja će svojom pojavom mnoge podsjetiti na Heather Graham, odnosno Katie Holmes. No, Milicu Vujović u ulozi rokerice je već malo teže zamisliti kao objekt nečije žudnje. Ipak, najveći problem Munja! jest pomalo anti-katartička i slabašna zavrsnica. No, svemu tome usprkos, Munje! predstavljaju film koji će našu publiku svakako zabaviti i osvježiti davno nakon što prestanu ove ljetne vrućine.
OCJENA: 7/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 6. srpnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.