RETRO-RECENZIJA: Dnevnik seksualnog manijaka (Diary of a Sex Addict, 2001)

uloge: Michael Des Barres, Nastassja Kinski, Rosanna Arquette, Cole
 Sprouse, Dylan Sprouse, Alexandra Paul, Ed Begley Jr., Jimmy Flynt
 glazba: Doug Smith
 scenarij: Tony Peck & Joseph Brutsman
 režija: Joseph Brutsman
 proizvodnja: Addict Productions, SAD, 2001.
 distribucija: Continental
 trajanje: 93'

Sammy Horn (Des Barres) naizgled ima sve što se može poželjeti u zivotu – ugledni restoran u Los Angelesu, zanosnu suprugu Grace (Arquette) i obitelj koju neizmjerno voli. Ali Sammy također ima jedan ozbiljan problem zbog kojeg je odnedavno počeo posjećivati psihijatricu dr. Bordeaux (Kinski). Sammy naime ima tako jaku potrebu za seksom zbog koje se, uz suprugu i ljubavnicu, upušta u cijeli niz kratkotrajnih afera sa svakom ženom koja mu se nađe u blizini, bez obzira da li je riječ o vlastitim uposlenicama ili uličnim prostitutkama. Sammy to sve uspijeva sakriti od obitelji, ali u posljednje vrijeme mu vođenje takvog dvostrukog života postaje sve teže i teže. Dr. Bordeaux ga upozorava da se prije ili kasnije mora suočiti s tom ovisnošću i napraviti izmjene u svom životnom stilu prije nego sto ga to košta braka. No, Sammy će početi o tome ozbiljno razmišljati tek kada sazna zapanjujuće rezultate supruginog HIV-testa.

Iako bi plakat i relativno nepoznata imena (uz izuzetak Nastassje Kinski) sugerirali da je riječ o još jednoj žbljuvotini iz žanra “erotskog trilera”, Dnevnik seksualnog manijaka predstavlja jedno od najugodnijih iznenađenja naše video-ponude. Naime, nije riječ o nikakvoj B-eksploataciji, nego o punokrvnom “nezavisnom” filmu koji sasvim ozbiljno prilazi temi seksualne ovisnosti. Kao sto se može ocekivati, film je prepun scena za holivudske standarde prilično eskplicitnog seksa, ali je za sumnjati da će ih većina gledatelja smatrati erotskima, jer su prilično brutalne i maksimalno realistične. Režiser i koscenarist Joseph Brutsman hiperrealistički ugođaj stvara i time što je film snimio na video-vrpci tako da će mnoge ovaj film podsjetiti na “Dogmine” radove. Najugodnije iznenađenje u filmu jest svakako bivši britanski rocker Michael Des Barres koji se odlično snašao u prilično teškoj i nezahvalnoj ulozi, a društvo mu pravi prilično zanimljiva glumačka ekipa u kojoj se, dakako, ističe Nastassja Kinski u jednoj od svojih (figurativno gledano) najzakopčanijih uloga. Ovaj film bi bio remek-djelo da je Brutsman kojim slučajem izostavio posve nepotrebni podzaplet o sukobu Sammyja s crnim prodavačem kino-karata. No, i ovako će Dnevnik seksualnog manijaka ostaviti snažan dojam na sve one koji budu dovoljno hrabri da se suoče s ovim na trenutke prilično neugodnim prikazom ljudske seksualnosti.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 1. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Oglasi

RETRO-RECENZIJA: Pakleni kvart New Yorka (Hell’s Kitchen, 1998)

uloge: Mekhi Phifer, Angelina Jolie, Johnny Whitworth, Rosanna
Arquette, William Forsythe, Stephen Payne, Jade Yorker, Michael
Nicolosi
glazba: Joseph Arthur
scenarij: Tony Cinciripini
režija: Tony Cinciripini
proizvodnja: Kuschner-Locke, SAD, 1998.
distribucija: Blitz
trajanje: 100'

Johnny (Phifer) je mladi crnac koji živi u njujorškoj četvrti Hell’s Kitchen, poznatoj po miješanom stanovništvu ali i visokoj stopi kriminala. I Johnny je bio upetljan u mračne poslove, ali je jednog dana naizgled rutinska pljačka zavrsila krvoprolićem u kojem je Johnny slučajno ubio prijatelja. Nakon što je odsjedio pet godina u zatvoru, Johnny se vraća natrag u Hell’s Kitchen ne bi li pronašao svog mlađeg brata koji se u međuvremenu navukao na drogu. Da bi zaradio za život, zapošljava se u konjušnici gdje ga njegov šef Lou (Forsythe), propali boksač, s vremenom počne uciti svojim vještinama. Johnny se nakon toga pokušava probiti u vode profesionalnog boksa, ali time privlači pozornost menadžera iz polusvijeta. No, to nije jedini Johnnyjev problem – Gloria McNeary (Jolie) ga drži odgovornim za bratovu smrt pa nastoji Pattyja (Whitworth), svog dečka i bivšeg Johnnyjevog pajtaša, nagovoriti da organizira Johnnyjevo ubojstvo. No, Patty, koji za život zarađuje kao diler, nije previše spreman to učiniti, jer ga mori savjest, kako zbog učešća u tragediji prije pet godina, tako i zbog toga sto održava ljubavnu vezu s Glorijinom majkom Liz (Arquette).

Pakleni kvart New Yorka, koji je svoju premijeru imao na festivalu u Torontu 1998. godine, nije film koji ce ući u antologije sedme umjetnosti, a i nap distributer ga vjerojatno ne bi otkupio da Angelina Jolie u međuvremenu nije postala velikom zvijezdom. No, s druge strane, to ne znači da je u pitanju lop film, iako je Tonyju Cinciripiniju ovo režijski debi. Uz Jolie i uvijek dobrog Phifera (Poštar) ovaj se film može pohvaliti odličnom ekipom poznatih i manje poznatih karakternih glumaca. Radnja filma je, doduše, opterećena klišejima filmova smještenim u podzemlje velikih gradova kao i za cinične 90-te neobično velikom količinom melodrame, ali se Cinciripiniju mora odati priznanje što ih je uspio prevladati relativno nekonvencionalnom završnicom. Humanistički ton filma je možda najveći razlog zbog kojeg bi Pakleni kvart New Yorka trebalo pogledati.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 22. prosinca 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.