Oznaka: Rhys Ifans

RETRO-RECENZIJA: Vražji Nicky (Little Nicky, 2000)

~ Dragan Antulov ~ 1 Comment 
uloge: Adam Sandler, Patricia Arquette, Harvey Keitel, Rhys Ifans, Tom
 "Tiny" Lister Jr., Rodney Dangerfield, Allen Covert, Peter Dante,
 Jonathan Loughran, Robert Smigel, Reese Witherspoon, Dana Carvey,
 Jon Lovitz, Kevin Nealon, Michael McKean, Quentin Tarantino, Carl
 Weathers, Rob Schneider, Blake Clark, Henry Winkler, Ozzy Osbourne,
 Reese Witherspoon
 glazba: Teddy Castellucci
 scenarij: Adam Sandler, Tim Herlihy & Steven Brill
 režija: Steven Brill
 proizvodnja: New Line, SAD, 2000.
 distribucija: VTI
 trajanje: 90'

Jedna od najbolnijih frustracija za američki kritičarski establishment bila je popularnost komičara Adama Sandlera, čije filmove, zasnovane na zahodskom i često mizantropskom humoru, nisu mogli organski smisliti. No, Vražji Nicky im je te frustraciju otklonio, s obzirom da je ta komedija početkom prošle godine doživjela komercijalni krah, a taj rezultat je još teži s obzirom da je s 80 milijuna US$ budžeta predstavlja najskuplji Sandlerov film. Razlozi za taj neuspjeh prvenstveno leže kod samog Sandlera, koji, za razliku od većine svojih projekata, nije imao neku suvislu priču ili lik oko kojeg bi se vrtio cijeli zaplet. Naime, ovdje on tumači Nickyja, govornom manom pogođenog Sotoninog sina, kojeg svog oca i pakao mora spasiti od nevolje kada njegova dva buntovna brata – Cassius (Lister) i Adrian (Ifans) – odluče svrgnuti oca tako što će pobjeći na Zemlju, začepiti ulaz u pakao i tako gospodara pakla (Keitel) natjerati da se dezintegrira. Nicky kreće za njima na zemlju, točnije na ulice New Yorka, gdje je buldog Beefy (glas Dona Smigela) samo jedan u nizu bizarnih pomagača u neumitnom obračunu s braćom. Nicky, usprkos svemu, ima vremena da započne romansu s neuglednom studenticom Valerie (Arquette), ali Cassiusovo i Adrianovo zaposjedanje ljudskih duša s vremenom briše granicu između New Yorka i pakla.

Lik Nickyja, koji ima vise slicnosti s Quasimodom nego s ičim drugim što je Sandler ikada glumio u svojoj karijeri, nije najefektniji u cijelom filmu i to je razlog zašto slabašni zaplet ne uspijeva držati konce između niza zahodsko-humornih gegova od kojih će možda tek svaki treći gledatelje natjerati na smijeh. Sandleru dodatni problem predstavlja i to što je daleko više novca i energije utrošeno na specijalne efekte nego na scenarij. Na papiru dojmljiva glumačka ekipa je uglavnom slabo iskorištena, iako se Keitel doima prilično opuštenim u ulozi Sotone, a Allan Covert je efektan kao Nickyjev zbunjeni cimer, isto kao i Reese Witherspoon u ulozi Nickyjeve majke. No, ono nekoliko gegova koji funkcioniraju – pogotovo završno ukazanje Dubyjinog najomiljenijeg rock-glazbenika – su dovoljan razlog da ovaj film dobije prolaznu ocjenu, ali ne dovoljnu da bi se ikome preporučilo da ga pogleda dva puta.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 23. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RECENZIJA: Čudesni Spider-Man (2012)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment
The Amazing Spiderman
(izvor: zoe toseland)
ČUDESNI SPIDER-MAN
(THE AMAZING SPIDER-MAN)
uloge: Andrew Garfield, Emma Stone, Rhys Ifans, Dennis Leary, Sally Field
scenarij: james Vanderbilt, Alvin Sargent & Steve Kloves
režija: James Webb
proizvodnja: Columbia, SAD, 2012.
trajanje: 138 '

Od svih scena u novom hollywoodskom blockbusteru Čudesni Spider-Man najzanimljivija je ona u kojoj nastavnica naslovnog junaka prilikom predavanja navodi kako su teoretičari zaključili kako u književnosti postoji ograničeni broj zapleta. Scena je zanimljiva prije svega zato što nije teško pretpostaviti da su je scenaristi ubacili kako bi odgovorili na pitanje koje postavljaju mnogi kritičari – “da li je ovaj film uistinu bio potreban”.

Iako dijeli istog protagonista s filmskim serijalom koji je u prošlom desetljeću razbijao rekorde na svjetskim kino-blagajnama, Čudesni Spider-Man nije njegov nastavak nego remake, odnosno, kako se to odnedavno u Hollywoodu voli govoriti, “reboot”. Film je prvotno trebao biti četvrti nastavak originalne trilogije, ali su “kreativne razlike” s režiserom Samom Raimijem producente potakle na to da originalnu seriju jednostavno završe i krenu ispočetka s novom. Takav postupak, doduše, ne predstavlja presedan u Hollywoodu, a nekada, kao što je to slučaj s Nolanovim filmovima o Batmanu, može donijeti izvrsne rezultate. Međutim, Čudesni Spider-Man je neobičan po tome što predstavlja remake filma koji je publika imala prilike vidjeti prije deset godina; s druge strane, s obzirom na to kako strip-geekovi danas vedre i oblače u Hollywoodu i inzistiraju na vjernosti originalnom predlošku, nije bilo šanse za neko preveliko skretanje od zapleta iz Raimijeve verzije.

To, naravno, znači da će scenarij Jamesa Vanderbilta, Alvina Sargenta i Steve Klovisa biti u svojim osnovnim crtama identičan onome iz 2002. godine. Protagonist i ovaj put započinje kao skromni tinejdžer koji kao geek trpi ponižavanja u srednjoj školi sve dok mu ugriz radioaktivnog pauka ne da neobične moći. Njih će, dakako, prvo pokušati koristiti da se osveti školskim zlostavljačima i pokuša osvojiti djevojku, tek da bi ga ubojstvo voljenog strica potaklo da ih koristi u borbi protiv kriminala, a na kraju i poludjelim znanstvenicima koji prijete uništenjem New Yorka.

Naslovna uloga je povjerena Andrewu Garfieldu, 28-godišnjem Britancu koji posjeduje neosporni glumački talent, ali čiji angažman se može objasniti i sličnošću s Robertom Pattinsonom, odnosno kao pokušaj da se u kino dovuku i “twihardi”. Iako je prilično uvjerljiv kao tinejdžer, u tome je još uvjerljivija njegova 23-godišnja partnerica Emma Stone, a s kojom posjeduje dobru “kemiju”. Njihove zajedničke scene su najbolji dio filma, što i ne iznenađuje, s obzirom da je režiser Marc Webb reputaciju izgradio na hvaljenoj romantičnoj komediji (500) dana ljubavi. Akcijske scene, međutim, za Webba predstavljaju problem i u tome je od slabe pomoći i superiorna tehnologija, uključujući 3D za koji nije trebala naknadna konverzija. Još više mu je ruke sputao nenadahnuti scenarij koji ni najbolji i najiskusniji glumci ne mogu spasiti od “deja vu” efekta

Možda je to najočitije u scenama koje prikazuju glavnog negativca, čiji lik tumači Rhys Ifans. Dok bi u nekom drugom filmu transformacija od ambicioznog, ali općenito dobronamjernog liječnika u gušteroliko čudovište bila diriljiva, ovdje izaziva zijevanje, jer su varijacije na sličnu temu već viđene u prethodna tri filma. Njegov gušterski lik također budi previše sjećanja na Emmerichovu Godzillu, još jedan primjer kako divovski gmazovi i New York nisu najbolji recept za suvremene blockbustere.

Usprkos svega toga, i nova verzija Spider-Mana će napraviti dobar posao na kino-blagajnama i dobiti povoljne kritike. U njoj, bez obzira na to, mogu istinski uživati samo onaj mali dio gledatelja koji je proteklih deset godina izbjegavao kino-dvorane.

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 17. srpnja 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

OCJENA: 4/10