RETRO-RECENZIJA: Nebo boje vanilije (Vanilla Sky, 2001)

uloge: Tom Cruise, Penelope Cruz, Cameron Diaz, Jason Lee, Kurt Russell,
 Timothy Spall, Tilda Swinton
 glazba: Nancy Wilson
 scenarij: Cameron Crowe (po originalnom scenariju Matea Gila i Alejandra
 Amenabara)
 režija: Cameron Crowe
 proizvodnja: Artisan, SAD, 2001.
 distribucija: Kinematografi
 trajanje: 135 '

S obzirom da Nebo boje vanilije predstavlja neobično vjeran remake španjoskog kult-filma Otvori oči, vaš dojam o njemu će dosta ovisiti o tome da li ste gledali original. Ako niste, bit ćete u iskušenju da ga nazovete remek-djelom. Ako jeste… Pa, recimo da vas ništa u zapletu i likovima neće iznenaditi, tako da će jedina zanimljivost biti pravljenje usporedbi budžeta, lokacija, glumaca i opće atmosfere između dva filma. Tom Cruise kao glavni junak – egocentrični plejboj i nasljednik izdavačkog imperija David Aames kojemu se susret s fatalnom Sofiom Serrano (Cruz) započeti slijed bizarnih događaja i doslovno pretvoriti život u noćnu moru – predstavlja prilično razočaranje, kao i ostatak glumačke ekipe (s izuzetkom Cameron Diaz u jednoj od svojih najmračnijih uloga). Crowe nas također često maltretira korištenjem rock i pop klasika gotovo u svakoj sceni, što je ili pretenciozno, ili nema veze sa zbivanjima na ekranu, ili ne znači ništa gledateljima rođenima iza 1980. godine. No, s druge strane, Nebo boje vanilije je ipak dovoljno profesionalno urađeno da nam usprkos razvučenosti sačuva pažnju tokom 135 minuta. A i to sto će običnoj “raji” skrenuti pažnju na original je dovoljan razlog da zasluži vise od prolazne ocjene.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 19. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

RETRO-RECENZIJA: Svi lijepi konji (All the Pretty Horses, 2000)

uloge: Matt Damon, Henry Thomas, Penelope Cruz, Lucas Black, Ruben
 Blades, Miriam Colon, Bruce Dern, Robert Patrick, Sam Shepard, Julio
 Oscar Mechoso
 scenografija: Clark Hunter
 kostimografija: Douglas Hall
 fotografija: Barry Markowitz
 montaža: Sally Menke
 glazba: Larry Paxton, Marty Stuart & Kristy Wilkinson
 scenarij: Ted Tally (po romanu Cormaca McCarthyja)
 režija: Billy Bob Thornton
 proizvodnja: Columbia/Miramax, SAD, 2000.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 117 '

Godine 1949. mladi teksaški kauboj John Grady Cole (Damon) doživio je da mu majka proda rancčnaftnoj kompaniji. Ostavši bez jedinog načina života kojeg poznaje, Cole odlučuje zajedno sa svojim najboljim prijateljem Laceyem Rawlinsom (Thomas) odjahati u Meksiko. Putem im se pridruži djecak Jimmy Blevins (Black) za kojeg je sve izvjesnije da je rijeć o maloljetnom delikventu. No, Cole i Rawlins se uspiju riješiti njegovog društva i pronaći posao na golemom imanju meksičkog aristokrata Roche (Blades). Rocha je prilično impresioniran Coleovom vještinom s konjima i Colea čeka svijetla budućnost na imanju. Jedini je problem u tome što se Cole bezglavo zaljubio u Rochinu lijepu kći Alejandru (Cruz).

Temeljen na hvaljenoj knjizi Cormaca McCarthyja, ovaj film predstavlja još jedan pokušaj da se revitalizira žanr vesterna u moderno vrijeme. Ugledni američki glumac, scenarist i režiser Billy Bob Thornton (javnosti poznatiji kao suprug Angeline Jolie) očigledno je ovom projektu pristupio s dosta entuzijazma. Na žalost, kao i mnogo puta dosad, dobra književnost se pokazala lošim predloškom za film. Iako je Thornton pod pritiskom studija bio prisiljen skratiti Sve lijepe konje s originalna četiri na samo dva sata, film je svejedno razvučen. Da stvar bude gora, montažeri nisu dobro obavili svoj posao, pa je u mnogim segmentima film nejasan i zbrzan. Niti podjela uloga nije napravljena dobro – Matt Damon nije baš previše uvjerljiv kao Teksašanin, a romantični podzaplet pati od nedostatka bilo kakve suvisle interakcije između Damona i Penelope Cruz. S druge strane, mladi Lucas Black i nešto stariji Henry Thomas su prilicno dojmljivi u sporednim ulogama, dok je najbolju ulogu ostvarila Miriam Colon kao Alejandrina mudra tetka. Najbolje od svega u filmu su bez svake sumnje pejzaži Teksasa i Novog Meksika, ali to nije dovoljno da bi ovaj film dobrih namjera i loše izvedbe dobio ista vise od prolazne ocjene.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 18. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

 

RECENZIJA: Savjetnik (2013)

Français : Michael Fassbender au festival de C...
Michael Fassbender u Cannesu (izvor: Wikimedia Commons)
SAVJETNIK
(THE COUNSELOR)
uloge: Michael Fassbender, Cameron Diaz, Penelope Cruz, Javier Bardem, Brad Pitt
scenarij: Larry McMurtry
režija: Ridley Scott
proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 2013.
trajanje: 117 '

 

“Što su sto odvjetnika na dnu mora? Dobar početak.” Mizantropski i ne pretjerano duhoviti vic možda ponajbolje ilustrira mišljenje “običnog čovjeka” o pravnoj profesiji. Pravnici, uz liječnike, samim svojim postojanjem podsjećaju ljude na vlastitu fizičku ili mentalnu nesavršenost, kao i da od te nesavršenosti žive, i to u pravilu “glamuroznijim” životom od običnih smrtnika. Ta istoj “raji” će, s druge strane, ponekad kao utjeha poslužiti priče u kojima odvjetnici dođu u situacije u kojima im boravak na dnu mora izgleda kao bolja alternativa. Naslovni (i neimenovani) protagonist “Savjetnika”, najnovijeg filma Ridleya Scotta, predstavlja jedan takav primjer.

 

Na samom početku liku koga tumači Michael Fassbender izgleda da ide izuzetno dobro u životu. Sebi može dozvoliti buđenje u dva popodne, i to u društvu lijepe djevojke Laure (Cruz), radi koje je spreman čak otići u Amsterdam kako bi osobno mogao naručiti skupocjeni zaručnički prsten. Takva lijepa gesta, međutim, sa sobom nosi određene financijske posljedice čije bi posljedice najbrže moglo otkloniti to što glavni junak živi u El Pasu, teksaškom gradu na granici s Meksikom, odnosno na glavnoj arteriji trgovaca ilegalnim opojnim sredstvima. Iako ga njegova dva poznanika – “ugledni poslovni čovjek” Reiner (Bardem) i tajanstveni posrednik Westray (Pitt) – upozore da ulazak u taj posao s velikim profitima donosi i velike rizike, glavni junak u njega svjesno ulazi. I, kao što se to obično dogodi, naizgled rutinski prijevoz droge krene katastrofalno krivo, sa spektakularno krvavim posljedicama. Takvo krvoproliće je, međutim, sitnica u usporedbi sa onime što meksički narko-karteli imaju običaj raditi osobama koje su ih opelješili ili za koje misle da su ih opelješili. Savjetnik, koji je stjecajem okolnosti našao u potonjoj kategoriji, mora iskoristiti sve svoje vještine, veze i poznanstva da bi nekako pokušao izbjeći da on sam, a i Laura, postanu žrtvama te neopisivo nasilne i okrutne osvete.

 

Zaplet “Savjetnika” na prvi pogled izgleda kao saliven za punokrvni i atraktivni triler. Većini publike bi, međutim, daleko veću atrakciju trebala predstavljati ugledna imena vezana uz projekt. Scenarij je napisao Larry McMurtry, književnik nagrađen Pulitzerovom nagradom i autorom romana po kome je napravljen “Oscarom” nagrađen film “Nema zemlje za starce”. Zlatnim kipićem se u svoje vrijeme ovjenčao i Ridley Scott, koji i bez tih priznanja uživa reputaciju jednog od najuspješnijih hollywoodskih režisera i producenata. Tu je, dakako, i “dream team” glumačka postava u kojoj je, ironično, nositelj glavne uloge Fassbender najmanje poznat, i to vjerojatno samo zato što je od svih najmlađi. Čak se i u sporednim ulogama nalazi likovi koji su nekada bili ili ih je lako zamisliti kao glumačku elitu – poput švicarskog veterana Bruna Ganza, Rosie Perez ili danas prilično hiperaktivne Natalie Dormer.

 

Svi ti atraktivni sastojci, međutim, nisu bili u stanju stvoriti atraktivnu cjelinu, pa je “Savjetnik” završio kao veliko razočaranje, koje nisu mogli sakriti čak ni prema hollywoodskom establishmentu najservilniji kritičari. Kao najčešći razlog se spominjalo tragično samoubojstvo Scottovog brata i najbližeg suradnika Tonyja, koje se zbilo usred produkcije i vjerojatno imalo upliva na to da ovaj film izgleda tako mračno i depresivno. Oni malo iskusniji, međutim, ne bi trebali biti previše iznenađeni zbog toga što je ovaj film završio kao “ćorak”. Scott iza sebe remek-djela, ali također i užasne promašaje, pri čemu je ovo potonje obično bila posljedica lošeg scenarija. McMurtry se na prvi pogled čini dobrim scenarističkim kadrom, ali je njegov roman svojevremeno poslužio za još jedan promašaj pod naslovom “Svi lijepi konji”. Još je važnije to da je McMurtryju ovo prvi filmski scenarij, a njegov nedostatak iskustva se može vidjeti u tome da dijalozi i “mudre riječi” koje dobro funkcioniraju na stranicama debele knjige ne zvuče tako dobro kada ih se mora čuti iz usta likova na ekranu. Nastojeći još iskazati svoj pesimistički pogled na svijet, McMurty je svoje likove, koji bi inače trebali pripadati kriminalnom polusvijetu, pretvorio u filozofe koji zvuče poput profesionalnih televizijskih komentatora. Time film značajno gubi na uvjerljivosti, ali nedostatak veze sa stvarnim životom nije jedini razlog zbog koga publika prema njemu neće osjećati ništa. Najveći problem kod “Savjetnika” je u tome što su manje-više svi likovi u njemu antipatični, bilo zbog toga što ih karakterizira gotovo karikaturalna zloća (poput “izopačene” femme fatale koju tumači Cameron Diaz, koja se očigledno jedina dobro zabavljala na snimanju), glupost, nedostatak morala ili osjećaja. Film oživljava i postaje gledljiv jedino kada se odmakne od glavnih likova, odnosno pokazuje prozaičnu stvarnost trgovine drogom, pri čemu se najsimpatičnijim prikazuju anonimni profesionalni ubojice i krijumčari, koji su, za razliku od bogatih, bahatih i samodopadnih zlikovaca na vrhu kriminalne piramide, spremni neposredno uprljati ruke u svom kriminalnom poslu. Crnog humora, koji je koliko-toliko poslužio braću Coen kod “Staraca” ovdje nema, a teško da ga se i moglo očekivati kod umornog i rezigniranog Scotta. Kada film završi na pomalo nekonvencionalan, ali svejedno deprimirajući način, gledateljima “Savjetnika” će sama činjenica završetka biti među najprivlačnijim detaljima filma.

 

OCJENA: 3/10