DNK iz drevne kosti otkrio novu ljudsku vrstu

Istraživački tim lajpciškopg Instituta za evolucijsku antropologiju Max Plank na čelu sa Svante Pääboom je u časopisu Nature objavio otkriće nove ljudske vrste koja je živjela u Sibiru prije nekih 40.000 godina. Otkriće se temelji na ostacima DNK izvađenih iz dječje kosti pronađene u špilji Denisova u ruskoj Altajskoj oblasti, mjestu koje je poznato kao nalazište neandertalskih fosila. Analiza DNK je, pak, pokazala da nije riječ o neandertalcima ni o homo sapiensima nego o sasvim različitoj ljudskoj vrsti. Na temelju razlika između DNK iz ruskog fosila te DNK neandetertalaca i homo sapiensa pretpostavlja se da je do granjanja te nove, zasad neimenovane vrste, od strane naših zajedničkih predaka došlo prije otprilike milijun godina.

Znanstvena zajednica je oduševljena s ovim otkrićem jer ono pokazuje kako je prapovijest – čak i relativno novo razdoblje od prije samo nekoliko desetaka tisuća godina – bilo daleko uzbudljivija nego što se dosada mislilo. Sve donedavno se smatralo kako je razvoj ljudske vrste bio linearan, odnosno da je postojala jednostavna evolucija od australopiteka preko homo erectusa i neandertalca do homo sapiensa. Otkriće u Rusiji, slično kao i otkriće tajanstvenih “hobita” koji su živjeli na otoku Flores, pokazuju da nije tako, odnosno da su u jednom trenutku na Zemlji živjele tri, a možda čak i četiri različite ljudske vrste.

Oglasi

Stara i ne tako dobra vremena

Otkriće masovne grobnice u kojoj se nalaze posmrtni ostaci najmanje 500 prastanovnika današnje Njemačke, a koji ukazuju na nasilnu smrt i korištenje trupala u prehrambene svrhe jest događaj koji je izazvao određenu pažnju u hrvatskim medijima, ali ne onako intenzivnu kakvu izazivaju otkrića sličnih, iako nešto novijih grobnica. S jedne strane je to razumljivo – grobnica se nalazi u Njemačkoj, odnosno datira iz vremena kada nije bilo ni ustaša ni partizana, pa ne postoji način da se od svega toga napravi dobar predizborni “spin”.

Međutim, otkriće gomile kanibaliziranih kostiju iz kamenog doba bi se ipak moglo koristiti u političke svrhe, iako ne na hrvatskoj, odnosno parohijalističkoj razini. Naime, ova, kao i neke slične grobnice i artefakti iz tog razdoblja jasno pokazuju kako nostalgija za kamenim dobom – trend koji sve više dominira među ekstremnim, a s vremenom i onim srednjostrujaškim dijelom ekološkog pokreta – ima isto onoliko, ako ne još i bitno manje, opravdanja od onih koja koriste nostalgičari za nekadašnjim komunističkim poretkom.

Nostalgija za tim “dobrim starim” vremenima kada je čovjek uživao u harmonijj s prirodom, nesputan okovima civilizacije i nezagađen otpacima koje stvara tehnologija, zapravo nije nimalo nova. Nju se može prepoznati u nizu mitova o izgubljenom “zlatnom dobu”, pa i starozavjetnoj priči o Edenu. Ono što takve stavove – koji su se u 18. stoljeću iskristalizirali u pokret “povratka prirodi” i mit o “plemenitom divljaku” – danas čini daleko opasnijim nego prije jest taj da s obzirom na trendove urbanizacije sve manje ljudi koji iz vlastitog iskustva imaju prilike vidjeti ili barem naslutiti kako bi taj prirodni i “plemeniti” život izgledao u praksi. O tome koliko je teško pomiriti povijesnu realnost s arkadijskim mitom svjedoči da je čak i najiskusnijim i najprekaljenijim znanstvenicima trebalo nekoliko godina da od artefakata i trupla na znamenitog Otzieja sastave “politički nekorektnu”, ali forenzički besprijekornu priču o ultra-nasilnom krvavom obračunu među neolitskim stanovnicima Evrope.

Upravo zbog toga je pomalo ironično da se vijest o ovakvom otkriću pojavljuje pred početak samita u Kopenhagenu čiji bi željeni rezultat trebao biti masovno i sistematsko odricanje od tehnologije u svrhu dovođenja čovječanstva u harmoniju s prirodom. Ta plemenita zamisao bi, kao i mnoge druge u povijesti, bi kao svoju svoju krajnju posljedicu mogla budućim arheolozima donijeti artefakte nalik na onaj u Njemačkoj.

Pronađen fosil majmuna star čak 47 milijuna godina

Na naslovnice današnjih medija prilično rijetko dolaze vijesti koje se tiču znanosti. Još su rjeđe vijesti koje se tiču paleontologije, odnosno grane znanosti koja se tiče istraživanja drevnih oblika života. Stoga je danas prilično neobičan dan kada je jedno paleontološko otkriće zaslužilo tretman prijelomne vijesti na Sky Newsu.

Riječ je o fosilu tzv. lemur-majmuna starom čak 47 milijuna godina, a koga je tim znanstvenika prozvao “Ida”. On predstavlja dosada najstariji primjerak drevne životinje za koju se nedvosmisleno može reći da pripada majmunima, odnosno svojevrsnu “kariku koja nedostaje” između primata i ostalih sisavaca.

Fosil je pronađen prije 25 godina od strane paleontologa-amatera u tzv. Messelovoj jami u blizini Frankfurta, gdje je prije nekih 47 milijuna godina bila tropska džungla, a koja danas predstavlja jedno od najbogatijih paleontoloških nalazišta. Tadašnji vlasnik nije imao pojma koliko je taj fosil dragocjen te ga je 2006. godine prodao dileru fosila, koji ga je pak, predao profesoru Jornu Hurumu s Norveškog prirodoslovnog muzeja u Oslu.

Fosil je bila ženka stara oko devet mjeseci, a visoka oko 50-ak centimetara.Ime je dobila po kćeri profesora Huruma.

Većina paleontologa otkriće uspoređuje s “padom asteroida na Zemlju”, odnosno otkrićem znamenitog Kamena iz Rosette koji je prije dva stoljeća omogućio dešifriranje egipatskih hijeroglifa.