uloge: Tijana Kondić, Nikola Đuričko, Anica Dobra, Davor Janjić, Dragan Bjelogrlić, Neda Arnerić, Boris Milivojević, Zoran Cvijanović, Slobodan Ćustić, Marko Vasović scenografija: Vladislav Lasić kostimografija: Jasmina Sanader & Dušanka Sterić fotografija: Radoslav Vladić montaža: Marko Glušac glazba: Zoran Erić scenarij: Srđan Koljević & Đorđe Milosavljević režija: Ljubisa Samardzic proizvodnja: Cinema Design, SRJ, 2001. distribucija: FIM Impex Film trajanje: 131'
Od svih glumaca s područja bivše Jugoslavije nijednome u proteklom desetljeću nije išlo tako dobro kao Ljubiši Samardžiću, glumcu koji je u pokojnoj SFRJ uživao status prave pravcate zvijezde te ostvario uistinu briljantnu karijeru. S raspadom Jugoslavije Samardžić je ponovno pronašao sebe kao filmski producent te stvorio prilično uspješnu tvrtku “Sinema Dizajn” koja je producirala neke od najpopularnijih filmova na ovim prostorima. Posljednjih par godina Samardžić se odlučio okušati i kao režiser, a kao inspiracija su mu poslužili burni događaji u Srbiji. Tako je za vrijeme NATO bombardiranja snimio Nebesku udicu, da bi svrgavanje Miloševića postalo temom prilicno hvaljenog trilera Nataša koji se relativno brzo našao i u našim kinima.
Glavna junakinja filma je Nataša (Kondić), 17-godisnja djevojka kojoj je prije godinu dana na njene vlastite oči ubijen otac, policijski inspektor Toša (Samardžić). Dva tjedna prije predsjedničkih izbora 2000. godine, u doba kada se Miloševićev režim počinje raspadati, Nataša odlučuje otkriti počinitelje zločina tako sto će ukrasti mobitel i poslati prijeteće poruke sumnjivcima U njenoj potrazi će joj stjecajem okolnosti pomoći knjižar Marko (Đuričko) kojemu se Nataša sviđa. Ali njegov dobar prijatelj Kiza (Janjic), koji pripada kriminalno-policijskim krugovima, također se počne zanimati za Natašu i ono što je izgledalo kao bezazlena dječja igra se pretvara u noćnu moru.
Scenarij Srđana Koljevica i Đorđa Milosavljevića, koji nije baš najspretnija kombinacija crne komedije, melodrame i političkog trilera, relativno je dobro pasao Samardžiću, koji je u svojoj plodnoj karijeri glumca očito naučio kako se snalaziti iza kamere. Film je relativno dobro režiran (iako je fotografija u pojedinim slučajevima previše mračna) i atmosfera promjene vlasti u Srbiji je prilično uvjerljivo dočarana. Kao što je to običaj sa srpskim filmovima, glumačka postava je savršena i Samardžić nam ovdje uz veterane kao sto su Davor Janjić, Anica Dobra i Dragan Bjelogrlić (ovdje u za njega prilično neuobičajenoj, ali efektno odglumljenoj ulozi šefa tajne policije) predstavlja i najnoviju generaciju srpskog glumišta. Tijana Kondić je prilično dobro odglumila arogantno malo derište i možemo reći kako tu mladu glumicu čeka prilično svijetla buducnost. Dojam o filmu bi bio daleko bolji da Samardžić ne nastoji po n-ti put pokazati tzv. “drugu” Srbiju – generaciju mladih prozapadnih intelektualaca koji s Miloševićevim zločinima nije imala nikakve veze i koji su neke od njegovih najvećih žrtava. Lik transvestita Dženi, iako je dobro odglumljen, čini se nasilno umetnutim kako bi film osvojio dodatne simpatije kod evropske i američke “politički korektne” publike. I, naravno, tu je prilično nejasna i nepotrebno patetična zavrsnica. No, usprkos svemu tome, Nataša zahvaljujuči izvrsnoj glumačkoj postavi zaslužuje više nego prolaznu ocjenu.O
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 18. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.