RECENZIJA: Čuvari galaksije Vol. 2 (Guardians of the Galaxy Vol. 2, 2017)

Prije šest godina su Čuvari galaksije, ekranizacija relativno opskurnog Marvelovog stripa, trijumfalno dočekani kao dobrodošlo osvježenje u sve većem i nezaustavljivom Marvelovom filmskom univerzumu. Njegov režiser James Gunn je dobio brojne pohvale zbog toga što je svoj, inače ne baš previše produhovljeni i nekim suvislim zapletom obdareni, lišio svake ozbiljnosti te napunio s nizom šašavih likova, scena, situacija i referenci na suvremenu pop kulturu. Čuvari galaksije su zbog toga izgledali kao dragocjeni odmak od melodramatske epike drugih Marvelovih filmova, ali je svakome bilo jasno da će Gunn u neumitnom nastavku teško ponoviti isti efekt, kao i da će kvaliteta novog filma neumitno biti slabija od one u prvoj. Kada su se 2017. godine Čuvari galaksije Vol. 2 pojavili u kino-dvoranama, sumnje su uglavnom bile opravdane, ali se, s druge strane ne može reći da Gunn u svoj film nije uložio ozbiljan kreativni napor.

Naslovni protagonisti, odnosno Čuvari galaksije, su grupa svemirskih pustolova na čelu sa Peterom Quillom alias Star Lordom (Pratt), koja je stekla slavu i koju su najmoćnije vlade i drugi entiteti spremni angažirati za delikatne zadatke. Jedan od njih je Ayesha (Debicki), vladarica rase Suverena koja od Čuvara traži da zaštite dragocjene baterije od interdimenzionalnih čudovišta. Zauzvrat im predaje Nebulu (Gillan), sestru Gamore (Saldan), članice tima Čuvara. Sestre su u dugogodišnjoj zavadi, ali pravi problem za Čuvare nastane kada jedan od njih, Rocket (Cooper), odluči baterije zadržati za sebe, izazvavši bijes Ayeshe koja ih odluči eliminirati uz pomoć svakojakog galaktičkog plaćeničkog ološa. Čuvari se zbog toga nađu u golemim nevoljama iz kojih ih izvlači, Ego (Russell), božanstvo u obliku živog planeta koji tvrdi da je Quillov otac.

Kao što se može očekivati od marvelovskog filma, Čuvari galaksije Vol. 2 nimalo ne kriju stotine milijuna dolara budžeta, i to prije svega u scenama u kojima se uz pomoć najsuvremenijih CGI efekata na prilično dojmljiv način stvaraju egzotični vanzemaljski svjetovi. Pri svemu tome Gunn, koji je ovaj put i jedini autor scenarija, nastoji svemu dati svojevrsni autorski pečat, i to prije svega kroz korištenje jarkih boja, namjerno učinivši svoj film kičastim i neozbiljnim. Zbog toga svega u filmu se relativno lako mogu probaviti i neki motivi zapleta i scene, poput masovnog ubijanja negativaca, koje bi inače izgledale neprimjerene za obiteljsku ili previše osjetljivu obliku. Gunn to nastoji također postići i kroz furiozni tempo, ali u tome ponekad nema uspjeha. Prvi dio se tako čini prerazvučen i teško razumljiv svima koji nisu u potpunosti upućeni u prvi film ili Marvelov univerzum. Neki od likova nisu najbolje razrađeni i podzapleti vezani uz njih se čine sapunskima. Neki od tih problema su riješeni tek u drugom dijelu, kada Gunn uvodi obrat koji se čini priličnom neočekivanim za današnje hollywoodske standarde. Čuvari galaksije Vol. 2 izgledaju relativno dobro i zbog prilično raspoložene glumačke postave, iako se može reći da su glumci koji imaju prilike glumiti bez pretjerane šminke – poput Pratta, uvijek pouzdanog karkaternog glumca Michaela Rookera u ulozi Quillovog bivšeg mentora Yontu Udonte te sjajnog Kurta Russella – u svemu uspješniji od onih koji to nisu. Jedan od tragičnih primjera je Karen Gillan, škotska glumica popularna zbog nastupa u BBC-jevoj seriji Doctor Who, koja je posve neprepoznatljiva kao Nebula. Iako su Čuvari galaksije Vol. 2 uglavnom ispunili svrhu postojanja te će većini gledatelja pružiti dva sata neobavezne eksapističke zabave, svejedno ostaje dojam da više nema svježine i da svi kreativni potencijali nisu iskorišteni. Takav je dojam još snažniji ako se film usporedi s kasnije izdanim reklamnim spotom za DVD-izdanje, koji izgleda kao jedan od najefektnijih primjera filmske promocije u proteklih nekoliko godina.

ČUVARI GALAKSIJE VOL. 2

(GUARDIANS OF THE GALAXY VOL. 2)

uloge: Chris Pratt, Zoe Saldana, Dave Bautista, Vin Diesel, Bradley Cooper, Michael Rooker, Karen Gillan, Pom Klementieff, Elizabeth Debicki, Chris Sullivan, Sean Gunn, Sylvester Stallone, Kurt Russell

scenarij: James Gunn

režija: James Gunn

proizvodnja: Walt Disney Studios/Marvel, SAD, 2017.

trajanje: 137 min.

OCJENA: 5/10

RETRO-RECENZIJA: Replikant (Replicant, 2001)

 

uloge: Jean-Claude van Damme, Michael Rooker, Catherine Dent, Brandon James
 Olson, Pam Hyatt, Ian Robinson
 glazba: Guy Zerafa
 režija: Ringo Lam
 proizvodnja: Millenium Films/Artisan Entertainment, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 101 '

Nakon dugo vremena se konačno dogodilo da Jean-Claude Van Damme glumi negativca. Ovog puta riječ je o “Torchu”, opakom serijskom ubojici koji već tri godine terorizira Seattle, a policijski detektiv Jake Riley (Rooker) je s time toliko isfrustriran da odlučuje napustiti policiju. Ubrzo nakon toga Rileya kontaktira tajanstvena federalna agencija za koju se ispostavi da je ovladala tehnologijom kloniranja ljudskih bića. Rileyu je udijeljen klon kojeg su proizveli na osnovu uzorka “Torchovih” vlasi. Replikant ne samo što izgleda isto kao “Torch”, nego posjeduje sve sposobnosti originala, kao i telepatsku vezu, pa bi tako Rileyu trebao pomoći u istrazi. Problem je, dakako, u tome što Replikant izgleda kao odrastao covjek, ali je u glavi jos uvijek dijete…

Van Damme nikada nije bio neka glumačka velicina, a i godine i konzumacija kokaina čine svoje, pa siroti Jean-Claude više nije ni onakav tabator kakav je nekoć bio. Stoga i ne čudi što je u ovom filmu potpuno zasjenjen od strane svog partnera – iskusnog karakternog glumca Michaela Rookera (Henry: Portret serijskog ubojice), ali, s druge strane, uloga čovjeka smanjenih mentalnih sposobnosti mu prilično dobro leži te, kao i mnogo puta dosada, nedostatak talenta uspijeva nadoknaditi izazivanjem simpatija za svoj lik. Iako SF-zaplet zasnovan na kloniranju nije baš previše uvjerljiv, iskusni hongkonški režiser Ringo Lam (koji je s Van Dammeom suradjivao na projektu Maximum Risk) je to uspio nadoknaditi uspješnim stvaranjem mračne i depresivne atmosfere. Nizak budžet, koji je Lama prisilio da svoje junake vucara po jednom te istom gradu, zaslužan je za dodatnu dozu realizma (uključujući i nasilje, koje je mnogo uvjerljivije od saharinskog tretmana tipicnog za blockbustere), pa se Replikant moze smatrati jednim od ugodnijih iznenađenja naše video-ponude.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 16. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.