[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Eroglu&iid=8561512″ src=”7/4/7/f/Turkish_Cypriot_presidential_3ede.jpg?adImageId=12551691&imageId=8561512″ width=”234″ height=”321″ /]

Dok se predsjednik Josipović i premijer Kosor natječu “tko ima većeg”, odnosno da li je po pitanju dolaska na pogreb poljskog predsjednika Hrvatska trebala slijediti primjer SAD ili Rusije, razumljivo je kako domaći mediji baš previše i ne “šmekaju” neke naizgled beznačajne vijesti s periferije “tamo neke” Evropske Unije.

Jedna od tih periferija je i Sjeverni Cipar, teritorij koji većina država u svijetu po defaultu smatra dijelom Cipra, odnosno – samim time – i Evropske Unije. Problem s tim teritorijem jest što na njemu živi turska manjina kojoj je 1974. godine uspjelo ono što u jednoj sličnoj situaciji nije Karadžiću i Martiću – da se uz pomoć majke-domovine otcijepe od Cipra, etnički počiste svoje područje i formiraju samoproglašenu republiku.

Problem za Sjeverni Cipar jest u tome što je EU, koja priznaje samo južni dio, jasno stavila do znanja da se ciparski Turci neće “omastiti” svim onim pristupnim fondovima i drugim beneficijama članstva u Uniji ako se prethodno ne dogovore sa svojim grčkim susjedima/sunarodnjacima odnosno da Cipar iz dva dijela postane jedinstvena država. Ciparskim Turcima je dodatni poticaj trebala dati i majka domovina, s obzirom da je Ankari sugerirano da od članstva Turske u EU nema ništa prije nego što se problematični Sjeverni Cipar “dovede u red”.

Kada je Cipar 2004. primljen u EU, činilo se da su i Ankara i ciparski Turci shvatili poruku, te se počelo ozbiljno raditi na nekakvom otvaranju granica i pregovorima o ponovno ujedinjenju u jedinstvenu državu. Međutim, za nekoliko godina je došlo do ustavne krize, pobune samih Evropljana protiv EU i sve manje raspoloženja za nekakvo ekspresno proširenje EU na istok. Za ulazak Turske u EU više nema raspoloženja, a i u uvjetima ekonomske krize ni članstvo u Uniji za prosječnog turskog glasača više ne izgleda kao rješenje svih tih problema.

To se odrazilo i na Sjeverni Cipar gdje je jučer u prvom krugu predsjedničkih izbora pobijedio Dervis Eroglu, tvrdi turski nacionalist koji se zalaže za prekid pregovora o ujedinjenju, odnosno za trajno razbijanje otoka na dvije nezavisne države koje bi spajale tek nekakve simbolične konfederalne veze. Nije teško pretpostaviti kako će ta vijest “ugodno” zvučati hrvatskom establishmentu koji “Jer To Od Nas Traži Europa” koristi kao čarobnu riječ koja skida odgovornost za sve nepopularne poteze, odnosno vlastitu kriminalnu nesposobnost da se izbori za interese svojih građana.