RETRO-RECENZIJA: Šminkerica sa sela (Sweet Home Alabama, 2002)

uloge: Reese Witherspoon, Josh Lucas, Patrick Dempsey, Candice
 Bergen, Mary Kay Place, Fred Ward, Jean Smart, Ethan Embry,
 Melanie Lynskey, Courtney Gains, Mary Lynn Rayskub, Rhona
 Mitra, Nathan Lee Graham
 glazba: George Fenton
 scenarij: C. Jay Cox (sinopsis: Douglas J. Eboch)
 režija: Andy Tennant
 proizvodnja: Touchstone, SAD, 2002.
 distribucija: Continental
 trajanje: 108 '

Sve donedavno su mladi Hrvati u SAD vidjeli oličenje svih najpozitivnijih ideala – zemlju temeljenu na demokraciji, nezamislivom blagostanju, odnosno toleriranju različitosti, koje se najčešće manifestiralo u hedonističkim slobodama dovedenih do krajnjih granica. Najjasnije oličenje tih sloboda bio je svjetonazor propovijedan u holivudskim filmovima, odreda smještenim u velike metropole i odreda s mladim, lijepim, liberalnim i slobodoumnim protagonistima čija su suprotnost bili negativci u obliku starih, konzervativnih, bigotnih seljačina i republikanaca. No, stvari su se promijenile, prvo nakon izbora Georgea W. Busha za predsjednika, a zatim nakon napada na WTC i u američkoj kolektivnoj psihi je došlo do velikog obrata. I Hollywood je postao svjestan toga da mu publika ima nove prioritete pa je počeo servirati filmove u kojima se slave vrijednosti “malog” Amerikanca – obitelj, rad, red, disciplina, služenje Bogu i domovini. Jedan od prvih filmova koji pokazuje naznaku takvih kretanja jest romantična komedija Šminkerica sa sela.

Protagonistica filma je Melanie Carmichael (Witherspoon), mlada, sofisticirana i nevjerojatno uspješna modna kreatorica s Manhattana. Slavu i bogatstvo će joj upotpuniti veza s Andrewom Henningsom (Dempsey), najpoželjnijim američkim neženjom – zgodnim sinom Kate Hennings (Bergen), bogate i utjecajne gradonačelnice New Yorka s predsjedničkim ambicijama. No, kada joj Andrew ponudi zarucnički prsten i mediji o tome počnu spekulirati, Melanie je odjednom svjesna problema za kojeg je smatrala da je dio njene prošlosti. Naime, prije nego što je postala bogata i uspješna Njujorčanka, Melanie je život provela u malom alabamskom gradiću Pigeon Creeku i bila udana za zgodnog, ali siromašnog i nerafiniranog lokalnog ljepotana Jakea Perryja (Lucas). Zgađena nedostatkom perspektiva života na tom mjestu, napustila je muža, stvorila novi život i identitet, ali isto tako zaboravila na formalnosti poput razvoda. Stoga je nakon dugo vremena prisiljena vratiti se svojim korijenima, ali kratki boravak radi razvoda braka će se malo produziti – Jakeu ne pada na pamet dati joj razvod, barem ne prije nego što mu se supruga sjeti svojih korijena i toga da ga je smatrala muškarcem svog života. Melanie se s vremenom počinje prisjecati sretnih dana djetinjstva i shvaća da život u malom gradu ipak ima nekih svojih čari. U međuvremenu Andrew se daje u potragu za svojom zaručnicom, nesvjestan problema koje će joj stvoriti.

Najzanimljivija stvar kod Šminkerice sa sela jest u tome što daje prikaz modernog američkog društva koji je samo prije par godina bio nezamisliv. Mali, provincijski gradovi su umjesto oličenja rasizma, bigotnosti, nedostatka perspektive odjednom postali ne samo ugodna mjesta za život, nego i moralno superiorna hladnim i licemjernim metropolama. Čak je i postavljanje zastava Konfederacije i evociranje svijetlih robovlasničkih i buntovničkih tradicija (u obliku rekonstrukcije bitaka iz građanskog rata) pokazano s nesmiljenim simpatijama. No, najveći šok dolazi kada gledatelji spoznaju da je najveći negativac u filmu – licemjerna gradonačelnica, svojevrsni klon Jackie Kennedy i Hillary Clinton – izrijekom potvrđena kao članica Demokratske stranke, organizacije koju su holivudski filmaši tretirali poput lickog medvjeda.

No, ako se zanemare ideoloska svrstavanja, Šminkerica se sela ne predstavlja ništa što gledatelji nisu vidjeli već prije. Scenarist C. Jay Cox i režiser Andy Tennant (Brak na brzaka) nam serviraju uobičajene klišeje američke romantične komedije, uključujući cak i obvezni lik homoseksualca (Ethan Embry) kao najboljeg mogućeg prijatelja ženske protagonistice. Dotični je poslužio ne samo kao ustupak još uvijek moćnom holivudskom gay lobiju, nego i kao prilika da se pokaže kako je i nova Bushova Amerika ipak tolerantna prema manjinama – kada glavna protagonistica prokaže njegovu seksualnu orijentaciju usred zadimljene seoske krčme, jedina reakcija od strane pivom napumpanih lokalnih macho đikana će biti blagonaklono tapšanje po ramenu. No, to je jedan od uvjerljivijih elemenata scenarija, barem u usporedbi s glavnom postavkom filma prema kojoj je uspješna i bogata protagonistica spremna žrtvovati sve radi nastavka života s gubitnikom u besperspektivnoj provinciji. Tome svemu treba dodati i uobičajenu boljku americkih romanticnih komedija – nedostatak humora. Reese Witherspoon je sa svojim sjajnim komičarskim talentom uspijevala spasiti i naizgled beznadežne zaplete i likove (Plavuša s Harvarda), ali je Šminkerica sa sela čak i za nju predstavljala preveliki izazov. Jedino što je Witherspoonova uspjela jest da film učini gledljivim i ništa vise od toga. Riječ je o filmu koji će biti zanimljiv jedino povjesničarima kulturnih trendova, dok će ga publika početi zaboravljati čim izađe iz kina.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

RETRO-RECENZIJA: Ljubav bez izlaza (The Deep End, 2001)

uloge: Tilda Swinton, Goran Visnjic, Jonathan Tucker, Peter Donat, Josh
 Lucas, Raymond J. Barry, Tamara Hope, Jordan Dorrance
 glazba: Peter Nashel
 scenarij: Scott McGehee & David Siegel (po romanu Blank Wall
 Elisabeth Sanxay Holding)
 režija: Scott McGehee & David Siegel
 proizvodnja: Fox Searchlight, SAD, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 100 '

Jezero Tahoe na granici Kalifornije i Nevade predstavlja jedno od najpopularnijih odmarališta za bolje stojeće Amerikance, ali za Margaret Hall (Swinton) ono predstavlja dom kojeg dijeli s troje djece, svekrom Jackom (Donat), ali ne i suprugom – mornaričkim oficirom koji je veći dio godine na drugom kraju svijeta. Margaretina malograđanska idila se počne rušiti kada otkrije kako je njen 17-godišnji sin Beau (Tucker) već duže vrijeme u ljubavnoj vezi s dvostruko starijim muškarcem Darbyjem Reeceom (Lucas). Margaret nastoji razvrgnuti tu vezu, uvjerena kako je Darby ništa drugo do ljigavac koji nastoji iskoristiti mladu “piletinu”, a njene sumnje se potvrđuju kada Darby prihvati novac u zamjenu za raskid romanse. No, to nije kraj priče, jer će posljednji susret dvoje ljubavnika završiti svađom i tučnjavom. Kada slijedećeg jutra Margaret primijeti na Beauovom licu primjeti masnice, a potom nedaleko od svoje kuće pronađe i Darbyjev leš odmah će pomisliti na najgore i odlučiti da poduzme sve ne bi li sakrila leš, odnosno odstranila sve dokaze koji ubijenog povezuju s njenim sinom. No, njeni napori su unaprijed osuđeni na propast, jer ubrzo nakon toga joj u nenajavljeni posjet dolazi mračni tip po imenu Alex Spiro (Višnjić), pokazuje prilično eksplicitnu video-kazetu sa Darbyjem i Beauom u glavnim ulogama i prijeti da će je poslati policiji ukoliko ne dobije 50.000 US$. Margaret jednostavno nije u stanju skupiti toliko novca u kratkom vremenu, te joj se život uskoro pretvara u pravu pravcatu noćnu moru.

Čitateljice “Glorije” će mozda biti razočarane, ali Goran Višnjić ipak nije glavni razlog zbog koga bi se trebao pogledati ovaj film. Riječ je, naime, o zapletu već iskorištenom za klasični triler Maxa Ophulsa Trenutak nepažnje iz 1949. godine (u kome su glavne uloge tumacili James Mason i Joan Bennett, a koji je prije nešto više od godinu dana bio emitiran na HRT-u). Scenarističko-režiserski tim McGehee-Siegel su nešto osuvremenili zaplet te ga “začinili” s dosta hitchcockijanskih motiva (od kojih je, dakako, najprepoznatljiviji onaj o “običnom covjeku u neobicnoj situaciji”) te je rezultat njihovih napora prilično rijedak primjer kvalitetnog, inteligentnog i vrlo dobro snimljenog trilera koji se moze nazvati “hitchcockijanskim” u najpozitivnijem smislu riječi (te koji je dobio nagrade na uglednom Sunadnce festivalu). Dva su razloga zbog kojih se ovaj film ističe mešu trenutnom ponudom. Prvi je izvrsna fotografija Gilesa Nuttgensa koja je savrseno uhvatila prirodne ljepote jezera Tahoe te Ljubav bez izlaza učinila mnogo ugodnijim oku nego sto bi se to dalo zaključiti iz njegovog, za današnje holivudske prilike smiješno malog, budžeta od 3 milijuna US$. Drugi je razlog Tilda Swinton, britanska glumica dosada specijalizirana za uloge u “otkačenim” filmovima (Orlando, Žal), koja se ovdje tako dobro nosila sa za nju atipičnom ulogom prosječne američke domaćice da je bilo čak i govora o “Oscaru” (kojeg ni ona ni film nisu dobili, jer, za razliku od nešto opuštenijeg žirija u Sundanceu, licemjerna losanđeleska Akademija i moćni holivudski gay-lobi nemaju namjeru kršiti nepisane zakone “političke korektnosti” i nagrađivati film koji osobe s “alternativnim životnim stilom” pokazuje kao išta drugo nego svece i mučenike). Iako je završnica filma pomalo prerazvučena i previše melodramatska, to nije razlogom da se Ljubavi bez izlaza ipak ne oda zasluženo priznanje i zahtjevnoj publici preporuči kao jedan od najsvjetlijih skrivenih dragulja naše prilično žalosne DVD i video-ponude.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 24. srpnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RETRO-RECENZIJA: Kad se stranci pojave (When Strangers Appear, 2001)

uloge: Radha Mitchell, Barry Watson, Josh Lucas, Kevin Anderson, Johnny
 Blick, Eryn Wilson, Michael Lowe, Steven Ray, Dra McKay, Seraphine
 Rochery
 glazba: Roger Mason
 scenarij: Scott Reynolds
 režija: Scott Reynolds
 proizvodnja: Beyond Films, SAD/Australija, 2001.
 distribucija: Continental
 trajanje: 98'

Uvodne scene filma Kad se stranci pojave sugeriraju zaplet manje primjeren trileru koliko jednom drugom filmskom žanru. Beth (Mitchell) je mlada i privlačna vlasnica restorana koja se na smrt dosađuje u oregonskoj zabiti. Monotoniju odjednom prekida dolazak šarmantnog mladica po imenu Jack (Watson) kojemu je Beth spremna ponuditi specijalitete kuće čak i ako je dotični tanak s novcem, ali… Prije nego što je u stanju nastaviti flert, u Bethinu zalogajnicu dolaze tri tipa sumnjivog izgleda. Jack tvrdi da ga progone, dok njihov vođa Peter (Black) Beth nastoji objasniti kako mu je Jack brat, obolio od paranoidne shizofrenije. Beth ne zna kome vjerovati, a u međuvremenu se u okolici zaredaju okrutna umorstva. Bethi od pomoci nije ni lokalna policija, čiji ju je pripadnik Bryce (Anderson) svojevremeno silovao. Kad se stranci pojave je prilično zanimljivo niskobudžetno ostvarenje mladog novozelandskog režisera Scotta Reynoldsa u kojem on pokazuje sposobnost da od prilično jednostavnog koncepta i naizgled banalnih situacija napravi punokrvni i intrigantni triler. Na žalost, pred kraj Reynoldsu popušta inspiracija i finale mora biti predvidljivi (i prilično neuvjerljivi) obračun na benzinskoj pumpi. Srećom, simpatična Radha Mitchell (Planet tame) zna svoj posao, a i ironični epilog na odjavnoj špici će dosta popraviti dojam o ovom filmčiću koji je ništa drugo nego prilično zabavna stilska vježba.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 7. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.