Oznaka: Jonny Lee Miller

RETRO-RECENZIJA: Dracula 2000 (2000)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Jonny Lee Miller, Justine Waddell, Gerard Butler, Danny Masterson,
 Jeri Ryan, Colleen Fitzpatrick, Jennifer Esposito, Lochlyn Munro, Sean
 Patrick Thomas, Omar Epps, Christopher Plummer
 glazba: Marco Beltrami & Jeff Hanneman
 scenarij: Joel Soisson (sinopsis: Patrick Lussier)
 rezija: Patrick Lussier
 proizvodnja: Dimension Films/Miramax, SAD, 2000.
 distribucija: UCD
 trajanje: 99'

Gangsterski filmovi 30-tih godina su tvrdili da se zločin ne isplati, a u to će se uvjeriti skupina kriminalaca koja provali u sef u vlasništvu ekscentričnog londonskog trgovca antikviteta Abrahama Van Helsinga (Plummer). Naime, tamo ih umjesto skrivenog blaga čeka nitko drugi do Vlad Tepes alias grof Drakula (Butler), vampir kojega svojim aktivnostima uspiju probuditi iz stoljetnog sna i kojemu će poslužiti kao prvi obrok na putu za New Orleans. Tamo se, naime, nalazi Helsingova kći Mary (Waddell) koja, stjecajem okolnosti, u sebi ima nešto Drakuline krvi i zbog toga počinje privlaciti zloglasnog grofa. Naravno, Van Helsing i njegov pomoćnik Simon Shepard (Miller) će se zaputiti u New Orleans ne bi li ga zaustavili. Iz gore navedenog se da zaključiti kako Draculu 2000 ne resi previše originalni zaplet, a pokušaj scenarista Soissona da legendu o Draculi osvježi novozavjetnim motivima također nije previše uspjesan. Film je maksimalno predvidljiv, a Gerard Butler u glavnoj ulozi više nalikuje manekenu nego oličenju zla. S druge strane, fotografija i glazba su u redu, a i akcijske scene su uredno režirane, sto je zasluga Patricka Lussiera, koji je zanat ispekao montirajući filmove iz serije Vrisak. Naravno, tu je i nešto erotike (i to prilično velikoj količini za današnje standarde horora), ali Jeri Ryan, na žalost muškog dijela publike, ipak nije među onim glumicama koje su odlučile u potpunosti pokazati svoje atribute.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Mansfield Park (1999)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Frances O'Connor, Jonny Lee Miller, Alessandro Nivola,
 Embeth Davidtz, Harold Pinter, James Purefoy, Justine Waddell,
 Victoria Hamilton, Sheila Gish, Hannah Taylor-Gordon
 scenografija: Christopher Hobbs
 kostimografija: Andrea Galer
 fotografija: Michael Coulter
 montaža: Martin Walsh
 glazba: Lesley Barber
 scenarij: Patricia Rozema (po romanu Jane Austen)
 režija: Patricia Rozema
 proizvodnja: BBC Films, Britanija, 1999.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 112'

Početkom 19. stoljeća mlada Fanny Price (O’Connor) odrasta u Mansfield Parku, seoskom imanju gdje ju je primio njen bogati i ugledni rođak Sir Thomas Bertram (Pinter) i tako izbavio od siromaštva Portsmoutha gdje joj žive otac, majka i ostatak obitelji. Mlada Fanny je obdarena ne samo ljepotom nego i umom, zbog čega se zbližila sa Sir Thomasovim sinom Edmundom (Miller). No, od Fanny se očekuje da se uda za naočitog susjeda Henryja Crawforda (Nivola), dok Bertramovi Edmundu nastoje “namjestiti” Henryjevu sestru Mary (Davidtz). No, Fanny je previše načitana i slobodoumna da bi dozvolila da joj tako kroje sudbinu. Kada otkrije kako Mansfield Park svoje bogatstvo duguje robovima koji crnče na karipskim plantažama, Fanny će dobro preispitati i Henryja i sve ljude oko sebe.

Kanadskoj filmašici Patriciji Rozemi vjerojatno je išla na živce velika popularnost ekranizacija djela Jane Austen kod ženske publike, s obzirom da ti filmovi, slično kao i cjelokupni opus britanske spisateljice, promoviraju prilično anti-feministički svjetonazor prema kojemu se svaka žena mjeri prema muškarcu kojega je uspjela dovesti pred oltar. Stoga je odlučila uciniti nešto naizgled nemoguće – feministicku ekranizaciju romana Jane Austen, i u tome joj je poslužio Mansfield Park, roman koji je zbog svoje hermetičnosti i dujiine bio najmanje popularan među svim filmašima. Naravno, vjernost originalu nije bila među Rozeminim prioritetima, pa je radnja prilično izmijenjena i začinjena nekim prilično ne- austenovskim elementima kao sto su incest, lezbijstvo i narkomanija, a sam lik Fanny Price modeliran prema liku stvarne Jane Austen i pretvoren u vatrenu feministicu. No ova ekranizacija, iako se vjerojatno neće svidjeti književnim puristima, ipak koliko-toliko funkcionira usprkos ubacivanja socio-političkih tema koje bas i nisu primjereni austenovskim ljubićima. Razlog tome je prije svega u prilično raznorodnoj glumačkoj postavi kojom dominira Australka Frances O’Connor (Ljubav i druge katastrofe, AI), a i ugledni britanski kazališni režiser Harold Pinter je impozantan u ulozi aristokratskog patrijarha. S druge strane, Jonny Lee Miller (Trainspotting, Hakeri) se i dalje ne može maknuti od bljedunjave uloge princa na bijelom konju. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, Mansfield Park je profesionalno urađeno djelce koje ce biti zanimljivo čak i onima koji nemaju baš previše sklonosti prema autorima herc-literature s početka 19. stoljeća.

OCJENA: 6/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 20. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.