uloge: Jerry O'Connell, Shannon Elizabeth, Jake Busey, Horatio
 Sanz, Jaime Pressly, Bernie Casey, David Ogden Stiers, Bill
 Maher
 scenografija: Robb Wilson King
 kostimografija: Alix L. Fridberg
 fotografija: Charles Minsky
 montaza: Harry Keramidas
 glazba: David Kitay
 scenarij: Gregory Poirier
 rezija: Gregory Poirier
 proizvodnja: Columbia/Revolution Studios, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 95 '

Prije sedam godina je nekoliko najboljih prijatelja, gledajući kako jedan od njih uplovljava u bračnu luku, odlučilo uplatiti simboličnu svotu i uložiti je na burzi te tako dobivena sredstva udijeliti onome od njih koji posljednji ostane neženja. Losanđeleski animator Michael Delaney (O’Connell) se vjerojatno nikada ne bi sjetio te bizarne oklade da nedavno nije podlegao čarima Las Vegasu i postao dužan hrpu novaca opakom Carlosu (Maher). Sada, nakon sedam godina, samo su dvojica prijatelja ostali neženje – Delaney i bezosjećajni plejboj Kyle Brenner (Busey), a nekad simbolična svota je postala pravo malo bogatstvo. Za Michaela je ono jedini način da sebi spasi život, pa stoga odlučuje učiniti nešto naizgled nemoguće – Kyleu namjestiti ženu koja bi ga dovela pred oltar. Srećom, Kyle mu se povjeri kako je svojevremeno i on osjećao iskrenu ljubav prema izvjesnoj Natalie Parker (Elizabeth). Michael uspijeva pronaći Natalie, za koju se ispostavlja da je policajka i koja dan-danas mrzi Kylea zato što ju je ostavio. No, plan koji joj Michael predloži – eskpresni brak i podjela tako stečenog bogatstva – predstavlja izvrsnu priliku za osvetu. No, upravo u trenutku kada se čini da će se Natalie udati za Kylea i tako mu spasiti život, Michael shvaća da se u nju zaljubio.

“Ovo bi trebala biti romantična komedija?” je prva stvar koja bi pala na pamet prosječnom kritičaru nakon gledanja Pravih pravcatih frajera. Iako “high concept” zaplet sugerira tipičnu limunadicu na koju komotno možete povesti ženu, djecu, roditelje, djedove, bake i ostatak obitelji, film Gregoryja Poiriera je sve samo ne to. Poiriera je oigledno zabavljala ideja da u romantičnu komediju ubaci scene koje se teško mogu vidjeti čak i u filmovima kojima američki cenzori nabijaju “R” rejting. Tako u Pravim pravcatim frajerima tri slatke riječi predstavljaju sinonim za felacio, određeni dijelovi muške anatomije postaju sastavnim dijelom nečijeg doručka, a film sadrži i scenu revolveraškog obračuna koja se po količini krvoprolića i naturalističkog nasilja čini primjerenom opusu Sama Peckinpaha. No, kada gledatelji uspiju prebroditi šok i počnu obraćati pažnju na Prave pravcate frajere kao film u konvencionalnom smislu, vjerojatno će zapaziti kako je cijeli zaplet uobičajeno neuvjerljiv i predvidljiv, a tumači glavnih uloga Jerry O’Connell i Shannon Elizabeth (Nadia iz Američkih pita) više nego bljedunjavi pred kamerama. Jake Busey (Svemirski vojnici) se, s druge strane, prilično zabavljao tumačeći svoj lik, a nešto simpatija će izazvati i Poirireovo korištenje šarmantnih animiranih scena u početnoj špici. No, kada se sve zbroji i oduzme, Pravi pravcati frajeri su film koji je, usprkos svog truda svojih tvoraca, kvalitetom zahodskog humora ipak daleko ispod standarda braće Farrelly, te ga se isplati gledati jedino ako uistinu ne postoji neki pametniji način da se utuče sat i pol vremena.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 21. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.