HSLS “čini pristojnu stvar”

Jednom davno, u doba kada se još uvijek sanjalo da će Sanaderova Hrvatska trajati jedan mandat te da će mladi, propulzivni Milanović odvesti Hrvatsku u socijaldemokratsku i evropsku budućnost, ključni faktor u toj priči su bili HSLS i HSS. Upravo se ta koalicija – odnosno njihovo priklanjanje jednom od dvaju carstava – smatrala odgovorom na pitanje da li će Hrvatska zajedno s njima ući u carstvo tame ili carstvo svjetla. Mnogi su tada preklinjali HSLS da “učini pristojnu stvar”, odnosno da nakon izbora bude dosljedan onome što je i ne tako implicitno sugerirao prije izbora, odnosno da je njima kao naprednoj, “cool”, evropskoj i liberalnoj stranci prirodnije pridružiti se hrvatskim “socijaldemokratima” nego hrvatskim “demokršćanima”.

HSLS je napravio “pristojnu stvar”, ali s nepune tri godine zakašnjenja. HSLS se otkačio od HDZ-a i spreman je podržati SDP, ali, slično kao i 2002. godine kada je došlo do promjene tima za koga se navija, to neće imati nikakve praktične posljedice. Naprotiv, svi oni koji su preklinjali HSLS da sruši HDZ i Kosor će sada preklinjati Milanovića da sebi ne dozvoli grešku koju je počinio Račan i makar djelić vlasti u novoj post-hadezeovskoj Hrvatskoj udijeli haeselesovskoj zmiji u njedrima.

Mada je SDP naučio hrvatsku javnost da nikada ne propušta priliku da propusti prililu, te da se to može primijeniti i na SDP-ovo učenje na greškama, za vjerovati je da će HSLS, osuđena da put do Sabora traži preko SDP-ovih izbornih lista, nestati poput dinosaura čija je uloga u evoluciji hrvatske političke scene prema jednoipostranačju završena. Ako, kojim slučajem, ponovno pokuša biti nekakav faktor, nitko ih više neće shvaćati kao ozbiljnog ili pouzdanog partnera, odnosno, u najboljem slučaju će biti egzotični ukras velikim strankama.

Može se stoga reći da je HSLS učinio “pristojnu stvar”, ali u onom smislu u kojima se nekoj osobi poručuje da “uzme konopac, ode u šumu i načini pristojnu stvar”.

Oglasi

Izbori? Ne trebaju nam smrdljivi izbori!

Kada je prije godinu dana Ivo Sanader podnio ostavku, obogatio bi se svatko tko bi dobio kunu za svaki članak i komentar u kome se spominjao “kapetan koji napušta brod”. Hrvatski mediji koji danas komentiraju odluku HSLS-a da se “otkači” od Jadranke Kosor se, po svoj prilici neće previše zalijetati s frazom koja se obično koristi u ovakvim prigodama i spominje glodavce i plovila.

Razlog je u tome što se HSLS-ov zaokret tumači kao svojevrsni herojski čin ili barem podstrek za “manjince”, odnosno SDSS da “urade pravu stvar”, odnosno zabodu nož u leđa Jadranki Kosor te “elegantno” Zoranu Milanoviću i SDP-u donesu ono što nisu 2007. godine – vlast. Dakle, Hrvatska bi dobila novu vladu, iako ne redovnim, izbornim putem, nego oportunističkim preslagivanjem parazitskih strančica.

Iako će takav postupak samo podgrijati cinizam i a(nti)politilčnost hrvatskih birača, za njega će postojati dobri argumenti. Redovni izbori, a prije svega duga, komplicirana i skupa izborna kampanja, je nešto što možda i nije najbolje u ne baš redovnim okolnostima dosad nezapamćene ekonomske krize. S jedne strane, neefikasna, nepopularna i nemoćna vlast se treba mijenjati, a s druge strane se mora izbjeći nepotrebna drama. Pad vlade preko parlamentarnog preslagivanja, pak, savršeno odgovara hrvatskoj filozofiji prema kojemu se do svakog cilja nastoji doći “linijom manjeg otpora”.