RETRO-RECENZIJA: Nezaboravni klub (Remember the Titans, 2000)

uloge: Denzel Washington, Will Patton, Wood Harris, Ryan Hurst, Donald
Adeosun Faison, Craig Kirkwood, Ethan Suplee, Kip Pardue, Hayden
Panettiere
scenografija: Deborah Evans
kostimografija: Judy L. Ruskin
fotografija: Philippe Rousselot
montaza: Michael Tronick
glazba: Trevor Rabin
scenarij: Gregory Allen Howard
režija: Boaz Yakin
proizvodnja: Walt Disney, SAD, 2000.
distribucija: Continental
trajanje: 114'

Godine 1971. u gradu Alexandriji u Virginiji kipti rasni sukob između bjelačke i crnačke zajednice, koji je upravo eskalirao nakon odluke Vrhovnog suda prema kojemu se moraju integrirati sve dotada rasno razdvojene škole. Da bi smirili crnačku zajednicu lokalni političari prestižno mjesto trenera football tima u lokalnoj srednjoj školi “T.C. Williams” daju Hermanu Booneu (Washington), crnom stručnjaku iz Sjeverne Karoline. Booneov dolazak je težak udarac ne samo za popularnog trenera Billa Yoasta (Patton) koji je zbog toga dobio otkaz, nego i za članove tima koji prijete da će se rađe ispisati iz škole nego dozvoliti da ih trenira crnac. Svjestan da bi mladići mogli izgubiti priliku za fakultetske stipendije Yoast ih spriječi tako što proguta svoj ponos i pristane na Booneovu ponudu da bude njegov pomoćnik. Njih dvojica započinju pripreme za sezonu tako što tim odvedu na pripreme gdje će morati prebroditi ne samo svoje profesionalne razlike nego i predrasude i nepovjerenje koje vlada između bijelih i crnih članova tima. No, svemu usprkos, nakon što pripreme završe i započne školska godina, “Titani” su u potpunosti integrirani tim koji započinje seriju nevjerojatnih pobjeda u državnom prvenstvu. S vremenom rasno zavađeni grad počinje na “Titane” gledati s ponosom i njihov nezadrživi pohod prema tituli prvaka počinje ujedinjavati dotada zakrvljene zajednice. Ali, trenutak prije najvećeg trijumfa “Titane” će zadesiti neočekivana tragedija koja će njihov duh staviti na najveću moguću kušnju.

Nezaboravni klub (jos jedan prevodilački biser hrvatskih producenata, s obzirom da su “Titani” srednjoškolska momčad, a ne sportski klub) predstavlja pokušaj megauspješnog holivudskog producenta Jerryja Bruckheimera da poboljša svoju reputaciju izgrađenu na uglavnom uspješnim, ali sadržajno praznim komercijalnim superhitovima (Hrid, Armageddon). Ova kombinacija sportskog filma i pseudoangažirane “politički korektne” drame, koja je k tome temeljena na istinitim događajima, bila je idealna prilika da Bruckheimmer sebe pokaže kao producenta kojeg ne zanima isključivo iskamčivanje novaca od milijunskih masa dovoljno naivnih da podlegnu njegovoj propagandnoj kampanji. U tome je barem djelomično uspio, s obzirom da je Nezaboravni klub prošle godine dobio pohvalne rijeci od Clintona i ostatka američkog političkog establishmenta. Što se samog kvaliteta filma tiče, scenarij Gregoryja Allena Howarda se vjerno drži svih klišeja američkog sportskog filma – od raspodjele “dobrih” i “loših momaka” do točnog tempiranja humora i patetike. Režiser Boaz Yakin, koji je svojevremeno oduševio kritiku svojim prvijencem Fresh, previše se ne trudi izaći van formule, ali relativno solidno obavlja posao. Ipak, najdojmljiviji od svih su glumci, pogotovo Denzel Washington koji bi vrlo lako mogao postati ikona ovakve vrste filmova. Dosta su dobri i Will Patton kao njegov partner, te Ryan Hurst i Wood Harris kao tinejdžeri koji su prisiljeni prevladati svoje rasne predrasude. Ipak od svih je najugodnije iznenađenje mala Hayden Panettiere kao sportom opsjednuta Yoastova kćerkica. Sve u svemu, iako Nezaboravni klub predstavlja limunadu, riječ je o profesionalno napravljenoj limunadi koji će mnogim gledateljima uspjeti podići raspoloženje, pogotovo stoga što je riječ o istinitoj priči.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 27. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Hayden Panettiere se “možda” bude slikala gola

HaydenPanetierre_01WP

Malo čiji rođendan je očekivan s takvom javnom pompom kao što je bio slučaj s Hayden Panetierre neposredno prije nego što je navršila 18 godina. Neki od tabloida su čak išli toliko da su svaki dan objavljivali odbrojavanje kao da je riječ o dolasku Obame u Bijelu kuću.

Naravno da razlog nije bio u tome što će taj datum značiti neku drastičnu promjenu u glumačkim kapacitetima gđice Panettiere ili njenom izgledu, koliko u tome da se urednici tabloida više neće morati ustručavati ako ih zvijezda Heroja “usreći” s prizorima koje su znale pružati Britney Spears ili Lindsay Lohan, odnosno više se neće morati brinuti da ih njihovo objavljivanje etiketira kao promicatelje dječje pornografije.

Panetierre se, barem zasada, na tom polju nije iskazala, ali njena najnovija izjava za E! Online govori kako se tabloidi i njihovi čitatelji ipak imaju nečemu nadati. Povod za to je skora premijera tinejdžerske komedije I Love You, Beth Cooper, a koja sadrži scenu u kojoj se lik kojeg tumači Panetierre iznenada razodjene pred zblenutim glavnim junakom. S obzirom da je riječ o filmu s cenzorskim rejtingom PG-13, gledatelji ipak neće vidjeti ono što je imao prilike vidjeti protagonist filma.

S druge strane, Panettiere tvrdi da je tokom snimanja “inkriminirane” scene uistinu bila gola “osim par strateški položenih latica na sisama”, te da joj je otac stalno govori da je “egzibicionistkinja”. Ipak, scena u kojoj će i publici prikazati kako uistinu izgleda bez odjeće će morati pričekati, s obzirom da “neke stvari ipak želi zadržati privatnima i osobnima”. S druge strane, Panettiere također kaže da se “nikad ne zna” i da je moguće da u dobi od 30 godina pokaže “sve” prije “nego što vrijeme učini svoje”.

Takav stav Hayden Panetierre prema golotinji je prilično sličan odgovoru koji je početkom 1980-ih francuska glumica Valerie Kaprisky davala svim kritičarima koji su joj spočitavali sklonost da tumači likove koji se pred kamerom češće pojavljuju bez nego sa odjećom. Kaprisky je tada zdravorazumski rekla “Bolje da se razodijevam sa 20 nego sa 40 ili 60 godina”.

Ako se u ovom trenutku pitate tko je to Valerie Kaprisky, vjerojatno će shvatiti da je dotična dama bila u pravu.