uloge: Daniel Radcliffe, Emma Watson, Rupert Grint, Tom Felton, Alan
Rickman, Maggie Smith, Robbie Coltrane, Ian Hart, Richard Harris, John
Cleese, Zoe Wanamaker, Richard Griffiths, Fiona Shaw, Harry Millings
glazba: John Williams
scenarij: Steven Kloves (po romanu J.K. Rawling)
režija: Chris Columbus
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2001.
distribucija: Intercom Issa
trajanje: 152 ‘
Knjige o dječaku-čarobnjaku Harryju Potteru predstavljaju jedan od najvećih fenomena našeg doba i čiji je junak postao najpopularnijim dječjim herojem usprkos žestoke konkurencije Interneta, video-igara, televizije i holivudskih blockbustera. I filmska adaptacija Harryja Pottera i Kamena mudraca, prvog romana iz serije, predstavlja svojevrstan fenomen – za razliku od mnogih prethodnih primjera, Hollywood je ovaj put bio neobično vjeran originalu. Najveće zasluge za to ima Chris Columbus, američki filmaš (Gđa Doubtfire) spielbergijanske orijentacije čija se sklonost dječjim i infantilnim sadržajima prilično poklopila s vizijom J.K. Rowling. Gotovo sve scene i dijalozi iz romana su vjerno preneseni na ekran, pa film zbog toga traje gotovo dva i pol sata, što možda predstavlja i nepodnošljivi teret djeci, kojoj je ovaj film prvenstveno namijenjen. Ali, s druge strane, Columbus je zahvaljujući izvrsnoj britanskoj glumačkoj ekipi (i malom Radcliffeu koji je savršeno “skinuo” Pottera) i 125 milijuna US$ budžeta uspješno rekonstruirao svijet J.K. Rowling, te ga učinio prihvatljivim čak i onima koji nisu pročitali originalne knjige. Iako je zaplet prilično slabašan, i prije svega sluzi kao izgovor za upoznavanje s junakom buduće serije filmova, Harry Potter i Kamen mudraca je i s takvim nedostacima više nego zabavan, s mnogim dojmljivim scenama te predstavlja jedno od rijetkih ugodnih iznenadđnja iz Hollywooda, odnosno film koji se uistinu može preporučiti svim uzrastima.
OCJENA: 7/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 17. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
HARRY POTTER I DAROVI SMRTI, 2. DIO
(HARRY POTTER AND THE DEATHLY HALLOWS PT II)
uloge: Daniel Radcliffe, Rupert Grint, Emma Watson, Ralph Fiennes
scenarij: Steve Kloves (po romanu J. K. Rowling)
režija: David Yates
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2011.
trajanje: 130 '
Daniel Radcliffe, Emma Watson & Rupert Grint (izvor: Wikimedia Commons)
S obzirom što je sve Hollywood u stanju napraviti, postojali su razlozi da se Harry Potter i darovi smrti 2 čekaju sa strepnjom. Warner Bros, studio koji je na temelju autorskih prava za seriju popularnih romana J. K. Rowling stvorio imperij vrijedan 21 milijardu dolara, sebi je u osmom i posljednjem nastavku mogao priuštiti sve što padne na pameti njegovim šefovima. Režija je mogla biti povjerena Uweu Bollu, mjesto radnje iz Engleske premješteno na Havaje, a jedan od likova oživljen samo zato da se preko Davida Pattinsona u kina pokušaju dovući poklonici Franšize Koja Se Ne Smije Imenovati. Sve to, a i mnogo gore stvari, ne bi spriječilo armije gledatelja da pogledaju osmi film, i to iz banalnog razloga što su pogledali prethodnih sedam.
Srećom, holivudsko ziheraštvo i običaj držanja za ustaljene formule je u ovom slučaju poslužilo svrsi i omogućilo da serija filmova o Harryju Potteru – koja se, s izuzetkom Jamesa Bonda, može smatrati komercijalno najuspješnijom franšizom u povijesti sedme umjetnosti – završi, barem zasad, kao ostvarenje koje čini nekakvu suvislu i u estetskom smislu zaokruženu cjelinu. To dostignuće, s kojim se može pohvaliti malo koja franšiza, je posljedica mnogo veće vjernosti književnom predlošku, odnosno simbiotskom odnosu studija i J.K. Rowlings koja je romane unaprijed prilagođavala budućoj ekranizaciji.
Kao jedan od izuzetaka bi se, na prvi pogled mogao navesti i posljednji roman Harry Potter i darovi smrti čijih se 700 stranica radnje teško moglo utrpati u cjelovečernji format. Warner Bros je, međutim, taj problem “elegantno” riješio podijelivši njegovu ekranizaciju u dva dijela. Osim što je time povećana zarada, veliko finale serije, odnosno spektakularni obračun mladog čarobnjaka Harryja Pottera (Radcliffe) sa svojim smrtnim neprijateljem Lordom Voldemortom (Fiennes) je u narativnom smislu postalo kompaktnije, s obzirom da je u prvom dijelu (prethodnom filmskom nastavku) već prikazane sve komplicirane okolnosti koje bi trebale dovesti do dramatičnog raspleta.
Odluka o podjeli ekranizacije je omogućila i da posljednji filmski Harry Potter stilski i po ugođaju postane bitno različit od pretposljednjeg. Dok su Darovi smrti 1 u mnogo čemu izgledali kao postapokaliptični film ceste, radnja drugog djela se vraća u Hogwarts, koji postaje poprište bitke koja se svojom spektakularnošću može mjeriti sa epskim završnicama Gospodara prstenova i (prve) trilogije Rata zvijezda. Institucija koju su zahvaljujući lepršavom Kamenu mudraca prije desetak godina gledatelji upoznali, a mnogi i zavoljeli, ovdje postaje mjesto događaja koji su, poput protagonista, ozbiljniji i, što je najvažnije, mračniji. Gledateljima, čak i onima koji su zahvaljujući književnom predlošku unaprijed upoznati s raspletom, neće biti svejedno gledati prizore u kojima se omiljena škola pretvara u hrpu ruševina, a među stotinama leševa nalaze i neki od najpopularnijih likova.
David Yates, redatelj kojem se najčešće pripisuje novi, mračniji i ozbiljniji ton Harryja Pottera, i ovaj put se iskazao kao pun pogodak. U posljednjem nastavku je pokazao vještinu kako u scenama koje se ističu svojom “komornošću” tako i u epskoj završnici. Još veće je njegovo ovladavanje 3D tehnologijom, koja svoje potencijale pokazuje u akcijskim scenama, a Hogwartsu daje uistinu novu dimenziju. Također se istakao i dobrim osjećajem za ritam, pa je ovaj film primjetno kraći od prethodnika, a da se to ne osjeti na radnji i prikazu likova. Jedini izuzetak bi možda predstavljala tek scena epiloga, koja se doima pomalo banalnom i ne baš uvjerljivom za filmsku franšizu koja se odlikovala najvišim standardima današnje holivudske čarolije. Taj nedostatak, koji se prije svega treba pripisati autorici predloška, međutim neće utjecati na općenito povoljan dojam o ovom ostvarenju.
S Darovima smrti 2 je Hollywood pokazao da nekad zna i prijatno iznenaditi. Ostaje nada da će zdrav razum pobijediti pohlepu, te da neće biti nastavaka, prequela, reboota ili sličnih razloga da fanovi Harryja Pottera za dvadeset godina proklinju J. K. Rowling zbog toga što im je “silovala djetinjstvo”.
OCJENA: 8/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 19. srpnja 2011. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)
