uloge: Daniel Auteil, Gerard Depardieu, Thierry Lhermitte, Michelle Laroque, Michel Aumont, Jean Rochefort, Alexandra Vandernoot, Stanislas Crevillen, Armelle Deutsch glazba: Vladimir Cosma scenarij: Francis Veber režija: Francis Veber proizvodnja: Gaumont/Canal Plus/TF1, Francuska, 2001. distribucija: Blitz trajanje: 81'
Francois Pignon (Auteil) je skromni, samozatajni i potpuno nezamjetljivi službenik u tvornici kondoma kojeg je zbog tih osobina prije dvije godine napustila supruga Christine (Vandernoot), a sada ga zbog iste stvari čeka otkaz. Uvjeren kako više nema zbog čega živjeti, sprema se izvrsiti samoubojstvo ali će ga u tome spriječiti njegov novi susjed Belone (Aumont), bivši industrijski psiholog koji ima genijalnu ideju kako Pignonu spasiti posao. Pignon će jednostavno morati “izaći iz ormara”, tj. priznati da je homoseksualac. To što Pignon nije homoseksualac nije bitno – nekoliko kompjuterski “uređenih” fotografija poslanih na adresu tvrtke je dovoljno da njen direktor Kopel (Rochefort), plašeći se protesta gay organizacija, odluči Pignona zadrzati na poslu. No to nije jedina posljedica Pignonovog “priznanja” – Santini (Depardieu), mačistički šef personala i trener tvrtkinog ragbi-tima se odjednom uplašio da ce biti otpušten zbog svoje homofobije, pa brže-bolje nastoji pokazati svoju navodno tolerantnu i osjećajnu prirodu ponekad previše eksplicitnim izrazima pažnje prema Pignonu. Za Pignonova sina Francka (Crevillen) njegov dotada dosadni otac odjednom postaje “cool” heroj, ali nekima je Pignonova gay priroda ipak sumnjiva. Prije svega gospođica Bertrand (Laroque), Pignonova šarmantna kolegica koja koristi prilično drastične metode ne bi li provjerila njegovu seksualnu orijentaciju.
Francis Veber je francuski filmaš specijaliziran za komedije, od kojih su mnoge doživjele americki remake, ukljucujuci najpoznatiju – Kavez luđaka iz 1978. godine, u kojoj je protagonist bio homoseksualac prisiljen da se izdaje za heteroseksualca. U današnjim “politički korektnim” vremenima taj je koncept okrenut naopako, ali je teško očekivati da će ovaj film imati holivudski remake. Razlog je u tome što usprkos navodnoj prosvijećenosti i toleranciji prema manjinama ljudi i dalje ostaju licemjeri i da je jedan vid diskriminacije zamijenio drugu, a to je nešto što holivudski gay lobby ne želi priznati. Veber s tim lobijem, barem u ovom slučaju, nije imao posla, ali Velika laž svejedno odaje dojam filma u kojem humoristički i satirički potencijal nije do kraja iskorišten. Štosevi su relativno brzo potrošeni i, iako smiješni, nisu urnebesni, pa se na trenutke film čini predugim usprkos nominalne kratkoće. Ipak, dojam spašava više nego izvrsna glumačka ekipa među kojom dominiraju veterani i ugledna imena francuskog glumišta, uključujući sjajnog Depardieua, a za Daniela Auteila, specijaliziranog za drame (Kraljica Margot) ovo je prilično uspješan izlet u vode komedije. Fanovi TV-serije Highlander će također imati prilike vidjeti Alexandru Vandernoot u ulozi Pignonove supruge, isto kao sto će ljubitelji francuske kinematografije vidjeti mnoga poznata lica. Iako daleko ispod svojih potencijala, Velika laž predstavlja šarmantnu, zabavnu komedijicu koja će još jednom pokazati zašto je francuska kinematografija u proteklom desetljeću bila rudnik ideja za holivudske scenariste.
OCJENA: 6/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 6. rujna 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.