Prekobarski horori nalik na neke hrvatske

U redu, u pitanju je “čajankaški” pamflet vezan uz sutrašnje izbore izbore u SAD, i mora se priznati, da se “fora” u dva minuta trajanja brzo potroši. Međutim, nemoguće  je ne primijetiti da su se slični YouTube filmići pojavili i na našim paralelama i meridijanima, odnosno da teze koje proizlaze iz tih filmića služe kao savršeni odgovor na pitanje kako je jedna stranka i njen nadobudni vođa uspio iščupati poraz iz ralja sigurne pobjede. Ako se takav fijasko ponovi i sljedće godine, moći će se tješiti kako se slične neugodnosti događaju i u zemljama daleko starije, razvijenije i razvikanije demokracije.

Oglasi

Minareti koji ruše demokraciju

Stopp Minarettverbot
(izvor: rytc)

Iznenađujući rezultati nedjeljnog referenduma predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutosti svima onima kojima je do budućnosti Evrope.

Razlog za zabrinutost i nije toliko u nekakvom naglom porastu desničarskog, ksenofobnog, rasističkog i antiimigrantskog raspoloženja u Švicarskoj. U pitanju su trendovi koji se već duže vremena mogu zapaziti u Evropi, odnosno koji su svoje efekte imali i na izborne rezultate u mnogim drugim evropskim državama, uključujući Italiju, Francusku ili Veliku Britaniju. Ono što je švicarski referendum učinilo šokantnijim jest to da su svi ti trendovi, ali i neki drugi, iskazali kroz za tu zemlju karakterističan institut neposredne demokracije, odnosno što je upravo referendum – kao i u nekim drugim slučajevima – shvaćen kao najefikasniji način da se pokaže srednji prst političkom establishmentu.

Upravo je to ono što najviše boli švicarsko Federalno vijeće, vodeće političke stranke i establishment koji se toliko žestoko borio da spriječi prolaz tog ustavnog amandmana. Za razliku od drugih – “normalnih” evropskih država, u Švicarskoj ne postoje mehanizmi koji bi taj političku elitu mogli zaštiti od “ekscesa” i “nestašluka” koje im mogu prirediti nestašni glasači. A zabrana minareta, koja, bez obzira na to koliko bila (ne)opravdana i koliko u praktičnom smislu bila nevažna, predstavlja upravo jedan takav “eksces”.

Ono što bi švicarski referendum mogao imati kao svoju najozbiljniju posljedicu nije jačanje rasizma, marginalizacija manjina ili gubitak povjerenja između Evrope i islamskog svijeta. Mnogo je ozbiljnija mogućnost da će se evropske političke elite povesti za riječima švicarske federalne vijećnice Eveline Widmer Schlumpf koja je izjavila kako bi se novim zakonskim i ustavnim rješenjima  “ubuduće trebalo spriječiti građane da se neposredno izjašnjavaju o određenim pitanjima”.

Nije potrebno podsjećati kako će te riječi zvučati kao simfonija u ušima briselskih birokrata i drugih usrećitelja koji su se prije par godina itekako pobrinuli da se o najvažnijem dokumentu današnje Evrope – ustavu – ne bude ili bude što manje nekakvog neposrednog izjašnjavanja. Švicarski referendum će biti krunski argument, odnosno izlika da se “ozbiljne stvari” kao što je vlast uzme iz ruku “neozbiljnih”, odnosno “primitivnih i zadrtih” birača, a nakon toga isto tako “primitivnih i zadrtih” lokalnih zajednica, regija, a na kraju i država. Takva “Kako mama kaže” Evropa će biti daleko neugodnije mjesto za život od one u kojoj par minareta nagrđuju nečiji tradicionalni krajolik.

Honolulu održao prve online-izbore u SAD

Prošli tjedan je grad Honololu u američkoj državi Havaji dovršio prve izbore na kojima nisu bila otvorena birališta. Vijeća mjesnih zajednica Honolulua su izabrana tako što su se birači o kandidatima izjasnili telefonom ili preko Interneta koristeći posebne šifre. To su prvi takvi izbori održani u SAD, a jedini razlog zbog koga su održani na najnižoj razini jest taj da zakoni države Havaji još uvijek nalažu da se izbori za gradska vijeća, gradonačelnika kao i državne organe, vode na tradicionalni način koji ostavlja evidenciju na papiru.

Honolulu, dakako, nije otkrio toplu vodu niti će se zbog ovog SAD moći hvastati kao pionir demokracije 21. stoljeća. Estonija već duže vrijeme sve svoje izbore obavlja elektronskim putem.

Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči jest da bi se ovaj presedan mogao primjenjivati sve češće, ali ne zbog želje za stvaranjem moderne demokracije koliko nekih sasvim prozaičnih razloga. Izborna komisija Honolulua je, naime, izbore odlučila provesti isključivo “preko žice” zbog toga što je gradski budžet bio jedna od žrtava globalne recesije. Tako su sredstva za održavanje izbora srezana s 240.000 US$ na 180.000 US$. Bryan Mick, jedan od dužnosnika gradske uprave koji je vodio projekt, tvrdi da će izbori po novoj metodi koštati samo 80.000 US$.

Ako je to istina, lako je zamisliti kako će se – u ova recesijska vremena prilično poguban – argument o tome da je demokracija “preskupa” moći suzbijati uvođenjem novih tehnologija koji upražnjavanje demokratskih prava čine neposrednijim i jednostavnijim. Potraje li recesija, možda će kao jednu od posljedica imati procvat neposredne Internetske demokracije, odnosno glas “preko žice” bi mogao kompenzirati neke od antidemokratskih trendova – npr. porast ekstremističkih stranaka – koji se obično vezuju za ova loša ekonomska vremena.