RETRO-RECENZIJA: Atentat na Reagana (The Day Reagan Was Shot, 2001)

uloge: Richard Dreyfuss, Richard Crenna, Colm Feore, Michael Greene,
 Holland Taylor, Kenneth Welsh, Leon Pownall, Robert Bockstael, Jack
 Jessop, Christian Lloyd
 glazba: Elizabeth Myers & John Trivers
 scenarij: Cyrus Nowrasteh
 režija: Cyrus Nowrasteh
 proizvodnja: Showtime, SAD, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 98 '

Ronald Reagan se danas smatra jednim od najvažnijih figura prošlog stoljeća, odnosno mudrim državnikom čija je administracija izvukla SAD iz ekonomske krize, utrla put pobjedi u hladnom ratu te donijela slobodu, demokraciju i prosperitet napaćenim narodima iza željezne zavjese. Ali taj zaključak bi teško donijeli oni koji su se 30.03. 1981. godine našli u Bijeloj kući, Pentagonu i drugim centrima moči u Americi. Dan je, naravno, započeo sasvim normalno – predsjednik (Crenna) je otišao u hotel “Hilton” odrćati rutinski govor, ne sluteći kako ga je izvjesni John Hinckley odabrao kao sredstvo za iskazivanje ljubavi prema Jodie Foster. Nakon što dotični ispali kobne hice, slijedećih 24 sata će američku vladu, naciju i ostatak svijeta staviti pred teška iskusenja, pogotovo s obzirom da se potpredsjednik Bush (Greene) u tom trenutku našao u avionu, daleko od Washingtona. I dok liječnicima u bolnici treba vremena da shvate da je predsjednik teško ranjen i da mu život visi o niti, dotle njegovi pomoćnici, savjetnici i ministri nastoje nekako sastaviti polupane lončiće i uvjeriti naciju kako je sve u redu. U tom trenutku Alexander Haig (Dreyfuss), ambiciozni ministar vanjskih poslova, vidi svoju priliku da kolegama konačno nametne autoritet i pokreće niz događaja koji će naciju dovesti na rub državnog udara, odnosno nuklearne kataklizme.

Temeljen na vjerodostojnim dokumentima i izjavama svjedoka, Atentat na Reagana predstavlja ne samo vrlo kvalitetnu dokudramu nego i izvrstan primjer kako je američka kablovska televizija superiorna filmskoj industriji. Scenaristu i režiseru Cyrusu Nowrastehu nije na raspolaganju stajao bog-zna-kakav budžet, ali je projekt zato privukao sjajnu glumačku ekipu na čelu s veteranom Dreyfussom koji će maestralno dočarati tragični lik Alexandera Haiga. Richard Crenna i Holland Taylor su također prilično uvjerljivi u ulogama bračnog para Reagan, nastojeći likovima dati humanu dimenziju i izbjeći bilo kakvu karikaturalnost. Nowrasteh također zna kako dočarati napetost, čak i ako je riječ o događaju koji se zbio prije više od dva desetljeća. Iako znamo što se desilo poslije, još uvijek je fascinantno vidjeti kako se čak i najmoćnija država na svijetu može naći na rubu ponora uslijed prilično prozaičnog spleta okolnosti, te da i ljudi s najboljim namjerama mogu učiniti kobne pogreske. Ono što je u cijelom filmu najzanimljivije jest to što iza svega stoji producentska kuća Olivera Stonea, kontroverznog filmaša poznatom po svom kritičkom stavu prema Reaganovoj administraciji, a koja je u ovom filmu prikazana gotovo sa sažaljenjem. Da je Nowrasteh bio malo discipliraniji u par kadrova, Atentat na Reagana bi bio remek-djelo, ali i i ovako predstavlja prilično ugodno iznenađenje u našoj video-ponudi.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 3. kolovoza 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

 

RETRO-RECENZIJA: Vojni udar (Ignition, 2001)

uloge: Bill Pullman, Lena Olin, Colm Feore, Nicholas Lea, Michael
 Ironside
 glazba: Yves Langlois & Richard Gregoire
 scenarij: William Davies
 rezija: Yves Simoneaux
 proizvodnja: CFT/Hilltop, Kanada/SAD, 2001.
 distribucija: Discovery
 trajanje: 94'

Conor Gallagher (Pullman) je federalni šerif koji je zbog prevelike sklonosti različitim tabletama ostao bez žene i kćeri, a ni karijera mu ne stoji baš najbolje. Tako je za kaznu dobio naizgled rutinski posao tjelohranitelja federalne sutkinje Faith Matheson (Olin) kojoj, navodno, desni ekstremisti prijete smrću. Mathesonova ne može organski podnijeti Gallaghera, ali će njih dvoje ubrzo shvatiti da prijetnja po Mathesonovu ne samo što nije ozbiljna, nego je jedini način da je otklone taj da otkriju motiv atentatora. Njihova privatna istraga će ih odvesti do najviših vojnih i političkih krugova u Washingtonu, koji neće birati sredstva da ušutkaju sutkinju zbog toga što je u jednoj naizgled beznačajnoj parnici nabasala na dokaze koji upućuju na zavjeru na najvisem nivou.

Scenarij Williama Daviesa američkoj publici možda izgleda neobično inovativan zbog svoje teme, ali hrvatska publika neće imati problema prepoznati neke slične situacije iz zapleta (a nakon napada u New Yorku i Washingtonu će se ovaj film gledati sasvim drugim ocima). No, usprkos rutinerskih elemenata (usamljeni junak koji se od progonjenog pretvara u progonitelja i sl.) Vojni udar je zanatski dobro urađeno ostvarenje. Prije svega se to ima zahvaliti vancouverskim lokacijama (koje će prepoznati nostalgično raspoloženi fanovi Dosjea X), kao i vrlo dobroj glumačkoj ekipi (mđju kojima će ženskom dijelu “x-fila” najpoznatije lice biti Nicholas Lea alias Krycek). Iako je rasplet predvidljiv, opušteni Pullman se dobro snalazi u svojoj ulozi, a akcijske scene su vrlo dobro režirane, uz prilično dojmljivi finale. Sve u svemu, Vojni udar predstavlja kvalitetni žanrovski proizvod koji se može preporučiti kao neobavezna vikend-zabava.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 31. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.