uloge: Barry McAvoy, Brian F. O'Byrne, Anna Friel, Pauline McLynn, Ruth McCabe, Laurence Kinlan, Bill Conolly, Des McAleer, Colum Convey, Ian Cregg scenografija: Nathan Crowley kostimografija: Joan Bergin fotografija: Seamus Deasy montaza: Stu Linder glazba: Hans Zimmer scenarij: Barry McAvoy režija: Barry Levinson proizvodnja: Bayahibe/Dreamworks/Sony, SAD, 2000. distribucija: Continental trajanje: 103 '
Colm (MacAvoy) je mladi katolik koji 80-tih godina u Belfastu dobije posao u duševnoj bolnici. Tamo također radi i George (O’Byrne), mladi protestant koji se u slobodno vrijeme bavi pisanjem poezije. Nakon što saznaju da se među pacijentima nalazi Scalper (Conolly), nekoć najbogatiji i najuspješniji prodavač vlasulja u cijelom Belfastu, Colm i George udružuju svoje snage kako bi od Scalpera nabavili listu klijenata i započeli vlastiti posao. Pri tome ih njihovo različito podrijetlo dobro služi, s obzirom da obojica riskiraju život ako zakucaju na vrata u pogrešnom dijelu grada. Nakon sjajnog početka Colmov i Georgeov posao je ugrožen kada njihov glavni dobavljač najavi kako bi eksluzivni ugovor mogao prepustiti konkurenciji. Prisiljeni da povećaju kvotu, Colm i George će morati intenzivirati svoje napore, što ce ih, stjecajem okolnosti, dovesti do toga da dobiju velike narudžbe od obje zaracene strane – IRA-e s jedne, te britanske vojske i policije s druge strane. Zbog svega toga Colm i George se odjednom nađu ne samo pred ozbiljnim moralnim dilemama koje bi mogle unistiti njihovo prijateljstvo, nego i u situaciji u kojoj bi im obojici prijetio zatvor ili smrt.
Barry Levinson je nakon “Oscara” za Kišnog čovjeka bio jednim od najhvaljenijih američkih režisera, ali su gotovo sva njegova ostvarenja u devedesetima uglavnom bila razočaravajuća. Tek u posljednje vrijeme Levinson, kojeg ce se daleko vise pamtiti kao kreatora izvrsne TV-serije Odjel za umorstva, se može pohvaliti pristojnim filmovima kao sto su Predsjedničke laži. U slucaju Ludog rata u Belfastu Levinson je imao sreću da surađuje sa svojim sugrađaninom i glavnim glumcem Barryjem McAvoyem, koji je bio odrastao u Ulsteru i čiji je scenarij inspiriran dogodovštinama vlastitog oca. Zbog toga film, čiji zaplet i nije bog-zna-što i koji obiluje klišejima, ima dosta šarma zbog autentičnosti kao i zbog toga što McAvoy izvuci maksimum humora iz depresivnog okružja vjerskim sukobom podijeljenog otoka u kojem njegovi junaci žive. Levinson je, po običaju, pokazao ne baš previše smisla za ritam i film ponekad izgleda sporiji nego što bi trebao biti. No, vrlo dobra fotografija Seamusa Deasyja, niz doista smiješnih scena kao i tradicionalno uigrana ekipa britanskih i irskih glumaca – među kojom su legendarni škotski komičar Billy Conolly i Anna Friel (San ljetne noći), koja glumi Colmovu djevojku, jedina poznata imena – sve su to razlozi zbog kojih bi Ludi rat u Belfastu trebalo preporučiti kao prilično zabavan a istovremeno i neobično humani filmić.
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 23. prosinca 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.