RETRO-RECENZIJA: Cura na zadatku (Miss Congeniality, 2000)

uloge: Sandra Bullock, Michael Caine, Benjamin Bratt, Candice Bergen,
Ernie Hudson, William Shatner, John DiResta, Heather Burns, Melissa de
Sousa, Steve Monroe, Deirdre Quinn, Wendy Raquel Robinson, Asia De
Marcos
scenografija: Peter S. Larkin
kostimografija: Susie De Santo
fotografija: Laszlo Kovacs
montaža: Billy Weber
glazba: Ed Shearmur
scenarij: Marc Lawrence, Katie Ford & Caryn Lucas (sinopsis: Marc
Lawrence)
režija: Donald Petrie
proizvodnja: Warner, SAD, 2000.
distribucija: Issa
trajanje: 109'

Gracie Hart (Bullock) je agentica FBI koja fizičkim aspektima borbe protiv kriminala prilazi s takvim entuzijazmom da su mnogi njeni kolege gotovo zaboravili da je ženskog spola. No, upravo će ta činjenica igrati glavnu ulogu kada joj udijele najteži zadatak u životu. Tajanstveni bombaš koji se potpisuje kao “Građanin” je poslao niz prijetećih pisama nizu institucija, među koje spada i izbor za Miss SAD. Gracieni pretpostavljeni smatraju da će terorista uhvatiti tako što među sudionice natječaja ubace svoju agenticu, a Gracie je jedina na raspolaganju. Voditeljica natječaja, bivša misica Kathy Morningside (Bergen), prilično nevoljko pristane na ovakav tip suradnje s FBI, pogotovo s obzirom da Gracie, sa svojim ne bas glamuroznim izgledom i manirama peškaruše, predstavlja suštu suprotnost idealu američke misice. Da bi se nekako kompenzirao taj nedostatak, FBI angažira Victora Mellinga (Caine), stručnjaka za image koji ce zajedno s malom armijom frizera, šminkera, pedikera, krojača i koreografa uložiti nevjerojatan napor kako bi u roku od 48 sati od rućnog paceta napravio labuda. Gracie nekako uspijeva preživjeti to iskušenje, ali po dolasku u San Antonio i upoznavanju s pravim misicama, ispostavlja se kako će imati itekakvih problema da se prilagodi jednom sasvim drukčijem mentalitetu i istovremeno spriječi bombašku urotu.

Cura na zadatku predstavlja onakvu vrstu filma koja predstavlja oličenje holivudskog “high concepta” – jednostavne premise oko koje armija netalentiranih i neproduhovljenih scenarista u pravilu stvori najblesaviju moguću priču. Scenaristu Marcu Lawrenceu (kojeg smo upoznali kao autora očajno loših Sila prirode prije par godina) se također ne može pripisati ni neka naročita originalnost – riječ je o svojevrsnoj kombinaciji Pygmaliona i Calamity Jane na koju se nakalemio rutinski i nimalo uvjerljivi krimi-zaplet. No, Sandru Bullock, producenticu filma i Lawrenceovu dobru prijateljicu (njih dvoje su suradjivali u Silama prirode) to nije previše mučilo, jer je znala da ovakva vrst filmova može sjajno funkcionirati ako se ne shvati previše ozbiljno. Lawrence se ovaj put uspio iskupiti za Sile prirode i zajedno s dvoje kolega film napunio nizom gegova koji ce ne samo prilično zabaviti publiku, nego još jednom podsjetiti sve nevjerne Tome kako Sandra Bullock, bez obzira na fluktuirajuće komercijalne rezultate njene karijere u prethodnih par godina, predstavlja jedan od najvećih komičarskih talenata u Hollywoodu. Bullockici društvo pravi prilično raznovrsna skupina glumaca, od mlađahnog Benjamina Bratta kao Gracienog šefa, preko simpatične Heather Burns u ulozi “misice” i prilično efektne Candice Bergen. No najbolje uloge od svih su ostvarili legende kao što su Michael Caine i božanski William Shatner. Takva “moćna gomilica” bi bila u stanju spasiti i mnogo slabiji materijal od ove ne bas duboke, ali prilično zabavne komedijice.

OCJENA: 6/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

 

RETRO-RECENZIJA: Otimači potopljenog blaga (After the Storm, 2001)

uloge: Benjamin Bratt, Armand Assante, Mili Avital, Simone-Elise
Gerard, Stephen Lang, Nestor Serrano, Gustave Johnson
glazba: Bill Wandell
scenarij: A.E. Hotchner (po noveli Ernesta Hemmingwaya)
rezija: Guy Ferland
proizvodnja: Trimark, SAD, 2001.
distribucija: Blitz
trajanje: 99'

Na Bahamima tridesetih godina prošlog stoljeća mladi i stasiti “galeb” Arno (Bratt) spaja ugodno i korisno pružajući seksualne usluge turistkinjama, dok je objekt njegove platonske ljubavi lokalna cura Conquina (Avital). Kao dodatni izvor prihoda Arnu služe raznorazni sitni, ali ne baš legalni poslovi poput dostavljanja heroina za potrebe putnika na superluksuznoj jahti čiji je vlasnik bogati američki mafijas. Kada dotična jahta potone za vrijeme oluje Arno je jedini koji ima predodžbu gdje bi se mogla nalaziti olupina, što mu daje prednost u utrci za potopljenim blagom koje se nalazi u brodskom sefu. No, problem je u tome što Arnu nedostaje ronilačka i druga oprema s kojom bi mogao izvući blago, pa je prisiljen prihvatiti ponudu svog suparnika Jean-Pierrea (Assante) da udruže sredstva i dočepaju se bogatstva prije nego sto olupinu pronađe netko drugi. Opasan i mukotrpan posao izvlačenja blaga je opterećen nepovjerenjem između dvojice muškaraca, a dodatan izvor napetosti predstavlja to sto im društvo cine Conquina i Jean- Pierreova ljubavnica Janine (Gerard).

Otimači potopljenog blaga je film koji se ne uspijeva izdići iznad ograničenja televizijske produkcije. Prije svega je riječ o scenariju temeljenom na kratkoj Hemmingwayevoj noveli od sedam stranica kojeg je A.E. Hotchner napunio motivima i situacijama koje izgledaju klišejizirane, a i rasplet nije baš previše iznenadjujući. No, zato je režiser Ferland znao koristiti atraktivne lokacije Belizea kako bi u filmu stvorio opuštenu atmosferu, sasvim primjerenu ovom filmu. A i glumci se doimaju prilično relaksirano, pogotovo Bratt kojemu savrseno pristaje uloga karipskog “galeba”, isto kao sto je Armand Assante uvjerljiv kao njegov stariji kolega. Mili Avital (Volim te budalo mala) je, s druge strane, tu uglavnom više tu da s par erotskih scena ovaj film učini nesto atraktivnijim, dok je u glumačkom pogledu tuče njena suparnica Simone-Elise Gerard. Iako na trenutke dosadan (pogotovo u podvodnim scenama) i iako prilično predvidljivi, Otimači potopljenog blaga su oku ugodan filmić koji je dušu dao za neobaveznu relaksaciju.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 26. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.