uloge: Audrey Tatou, Matthieu Kassovitz, Rufus, Yolande Moreau, Artus de Penguern, Urbain Cancelier, Dominique Pinon, Isabelle Nanty, Claire Maurier, Clotilde Mollett, Lorella Cravotta, Flora Guiet glazba: Yann Tiersen scenarij: Guillaume Laurant (sinopsis: Jean-Pierre Jeunet) režija: Jean-Pierre Jeunet proizvodnja: UGC/Canal Plus/FR3/MMC, Francuska/Njemačka, 2001. distribucija: Blitz trajanje: 122'
Jean-Pierre Jeunet je francuski režiser vecini filmofila poznat po svojim zaslugama za torpediranje filmske sage o Alienu (Alien: Uskrsnuće). Prije svog holivudskog fijaska Jeunet je pak stvorio reputaciju među art-publikom zahvaljujući neobičnim ali i prilično mračnim filmovima kao što su Delicatessen i Grad izgubljene djece. Jeunet je nakon svega odlučio otvoriti novu stranicu u svojoj karijeri te je snimio Amelie, punokrvnu romantičnu komediju o istoimenoj povučenoj konobarici (Tatou) s Monmartrea koja stjecajem okolnosti odlučuje pomagati ljudima oko sebe da riješe svoje probleme. Kao što to obično bude u takvim situacijama, Amelie je najmanje u stanju pomoći samoj sebi, pogotovo na ljubavnom planu, te će joj trebati dosta vremena i napora da konačno priđe mladom Ninu (Kassovitz). Ova romantična komedijica je prilično iznenadila art-snobove na kanskom festivalu, pa Amelie nije završila u službenoj konkurenciji. Nerazumijevanje kulturnog establishmenta je, pak, nadoknađeno oduševljenjem francuske publike, kao i političke kreme, uključujući predsjednika Chiraca i premijera Jospina, koja je nahvalila film i dovela do toga da isti uđe u uži izbor za “Oscara” na stranom jeziku. Iako Amelie predstavlja prilično neobično “evropsko” i “umjetničko” izdanje ovog u Hollywoodu hipereskploatiranog žanra, iako se šarmantna Audrey Tatou i niz izvrsnih karakternih glumaca itekako trude svoje likove učiniti što zanimljivijim publici i iako Jeunet još jednom koristi priliku da pokaže vrhunsko režijsko umijece, Amelie savršenošžću forme nikako ne može sakriti nedostatak sadržaja. Jeunet je na kraju toliko zaljubljen u svoje kadrove da je dopustio da film traje barem pola sata duže nego sto je trebalo. Ipak, usprkos toga što najvjerojatnije neće ući u filmske antologije, Amelie će gledateljima ipak izmamiti smiješak na licu. A to je, možda i najvažnije.
OCJENA: 6/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 7. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.