RETRO-RECENZIJA: Princ Pacifika (Le prince du Pacifique, 2000)

 

uloge: Thierry Lhermitte, Patrick Timsit, Marie Trintignant, François
Berleand, Anituavau Lande, Thierry Marani
glazba: Eric Mosquet & Michel Sanchez
scenarij: Lucia Extebarria, Pierre Geller, Christian Biegalski & Thierry
Lhermitte
režija: Alain Corneau
proizvodnja: TF1 Films, Francuska, 2000.
distribucija: Blitz
trajanje: 90′

Za vrijeme prvog svjetskog rata francuska vojska u Polineziju šalje svog kapetana Alfreda de Morsaca (Lhermitte) kako bi regrutirao ljudstvo među lokalnim življem. Put ga dovede do otoka gdje se ispostavi da lokalni mornarički zapovjednik Lefevbre (Berleand) regrutira ljude za nešto drugo – ropski rad u rudnicima Numeje. Sukob nadležnosti između njih dvojice dobiva novu dimenziju kada Re’ia (Lande), sin ubijenog lokalnog poglavice, ustanovi kako je upravo de Morsac inkarnacija legende po kojoj će stranac osloboditi njegov narod od zlih francuskih zavojevača. Niti Morsac, niti njegova majka Moeata (Trintignant) ne vjeruje mnogo u te legende, pogotovo zato što imaju važnija posla, jer poludjeli Lefevre želi ukloniti de Morsaca kao svjedoka svojih prljavih rabota. Snalažljivi Morsac će ostati dovoljno dugo na životu da kao svog partnera uzme Barnabea (Timsit), sitnog kriminalca i bivšeg Lefevreovog uznika, koji, pak, legendu shvaća kao priliku da se na brzinu obogati.

Alain Corneau je francuski filmaš koji je 70-tih snimao visokostilizirane krimiće ultradepresivnog sadržaja. Tri desetljeća kasnije Corneau je skroz promijenio ploču i nakon klasičnih povijesnih spektakla (od kojih je najpoznatiji Fort Saganne iz 1984. godine) se sada okušava u neobaveznim akcijskim komedijama natopljenim “političkom korektnošću”. Princ Pacifika nije naročito skup niti produhovljen, ali Corneau zato na raspolaganju ima vrlo dobru ekipu glumaca koji su se očito dobro zabavljali prilikom snimanja. Od svih njih je prilično loš François Berleand (Romansa) kao prolupali negativac, ali zato dojam dosta spašava Thierry Lhermitt, glumac prilično opsežne filmografije. Lhermitt, koji je sudjelovao i u pisanju scenarija, je jednostavno sjajan kao atipični akcijski junak – okorjela vojničina koja sve nastoji obavljati po “pravilima sluzbe” čak i u najapsurdnijim situacijama. Iako je završnica pomalo prezašećerena, Njegova partnerica Marie Trintingnat (kći uglednog glumca Jean-Louisa Trintignanta) nije baš previše uvjerljiva kao pacifička femme fatale. S druge strane, Patrick Timsit je prilično efektan kao Sancho Pansa za Lhermittov donkihotovski lik. Iako je završnica prezašećerena, dojam dosta popravlja i glazba newagerskog dvojca koji su u svijetu pop-glazbe poznati kao “Deep Forest”. Sve u svemu, Princ Pacifika, usprkos ponekih nedostataka, predstavlja više nego ugodno osvježenje u ove vruće ljetne dane.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 30. lipnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.