RECENZIJA: Riddick: Vladar tame (2013)

RIDDICK: VLADAR TAME
(RIDDICK)
uloge: Vin Diesel, Jordi Molla, Matt Nable, Katee Sackhoff, Dave Bautista, Bokeem Woodbine, Raoul Trujillo
scenarij: David Twohy, Oliver Butcher & Stephen Cromwell
režija: David Twhoy
proizvodnja: Universal/One Nation, SAD/Kanada/UK, 2013.
trajanje: 118 '

Vin Diesel je nedavno, nastojeći promovirati svoj novi SF-film “Riddick: Vladar tame”, izjavio kako je zbog njegove produkcije založio vlastitu kuću. Na prvi pogled se ta izjava čini ne baš najuspješnijim primjerom PR-a, s obzirom da Diesel posljednjih godina nastupa u filmskoj seriji “Brzi i žestoki” koja se studio Universal (koji stoji iza “Riddicka”), a vjerojatno i za samog Diesela, pretvorila u tvornicu novca. S druge strane, ako je Diesel uistinu imao poteškoća kod pokretanja projekta, one su razumljive zbog fijaska koji su doživjele epske, ali ipak preambiciozne “Riddickove kronike” prije devet godina.

Treći film iz sage o svemirskom antiheroju stvari vraća na početak, odnosno koristi zaplet prilično sličan “Planetu tame” koji je, isto kao i ovaj nastavak, režirao David Twohy. Riddick (Diesel) je ponovno zaglavio na jednom pustom planetu, gdje se osim egzotičnih pejzaža mora suočiti sa prilično opasnom domaćom faunom. Iako mu instinkt, snalažljivost i ubilačke vještine pomažu da preživi, postaje svjestan da neće moći vječno izazivati sreću na tako negostoljubivom mjestu pa poduzima prilično drastičan korak kako bi ga napustio. Nabasavši na napuštenu bazu, iz nje šalje signal namijenjen profesionalnim lovcima na ucjene, za koje je siguran da će doći kako bi ga uhvatili živog ili mrtvog. Riddicku je pravi cilj, dakako, da iskoristi njihov svemirski brod kako bi napustio planet. Njegov plan se zakomplicira kada na planet dođu dvije suparničke grupe lovaca na ucjene, ali njihove međusobne razmirice, pa čak i nastojanje da se riješi Riddickovo pitanje, dolaze u drugi plan nakon što svi postanu mete lokalnih čudovišta.

Ono što možda najviše upada u oči kod novog “Riddicka” jest scenarij s prilično jasnom, ali kvalitetnom strukturom. U prvih pola sata se gotovo ne pojavljuje nijedan lik osim Riddicka, niti nema dijaloga osim njegove naracije. Pa, ipak, te su scene najdojmljivije, jer na efektan način pokazuju ne samo izvanzemaljska stvorenja (dočarana kombinacijom CGI-ja i lutkarskih trikova) nego i brutalne, ali efikasne metode kojima protagonist nastoji preživjeti u neprijateljskom okolišu. Kada se pojave lovci na ucjene, njihovi likovi su – kao i u mnogim klasicima ovog žanra – naznačeni sasvim dovoljno da istaknu karakterne razlike među njima, odnosno da publici ne bude posve svejedno kada počnu umirati kao muhe. Tek završnica filma, u kojoj je Twohy možda malo previše kopirao “Planet tame”, odaje određeni nedostatak inspiracije. No, i sami autori su bili svjesni te neoriginalnosti, a za što je primjer scena na polovici filma u kojoj Riddick lovcima na ucjene detaljno i precizno predviđa ne samo buduće događaje nego i njihovu pojedinačnu sudbinu.

Gledateljima je i bez toga bilo jasno što će se u filmu događati. Daleko je važniji bio odgovor na pitanje kako će se to događati, a Twohy je tu obavio više nego solidni posao. Za današnje standarde nizak budžet od 38 milijuna dolara je rezultirao s prilično ekonomičnim, ali efektnim korištenjem montrealskih studija koji su “odglumili” vanzemaljski planet. Ono što je možda bilo još važnije jest povratak na “R”, stroži cenzorski rejting koji je koristio prvi film iz serije. On se u “Riddicku” iskazuje ne samo kroz daleko eksplicitnije i krvavije nasilje, nego i golotinju, uključujući scenu koje će obradovati muške fanove Katee Sackhoff,  glumice poznate po ulozi Starbuck u “Battlestar Galactici”. Ona i bez toga ostavlja dobar dojam u maloj, ali efektnoj glumačkoj postavi kojom dominiraju slabo poznati ili karakterni glumci. Španjolski glumac Jordi Molla je, s druge strane, pretjerao kao negativac imitirajući Tonyja Montanu iz “Lica s ožiljkom”.  Većini gledatelja to, međutim, neće smetati jer je Diesel nakon dugo vremena bio na visini zadatka. Jedan od njegovih najpoznatijih likova je vraćen svojim korijenima, a pokazalo kako se uz malo novca, ali dosta upornosti i volje može oživjeti naizgled upokojena filmska franšiza.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 11. rujna 2013. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)