uloge: Angelina Jolie, Antonio Banderas, Thomas Jane, Jack Thompson glazba: Terence Blanchard scenarij: Michael Cristofer (po romanu Waltz into Darkness Cornella Woolricha) rezija: Michael Cristofer proizvodnja: MGM/UGC, SAD/Francuska, 2001. distribucija: Blitz trajanje: 116 '
Iako se misli da je naručivanje nevjesta praksa uvedena tek nedavno, nakon raspada SSSR-a i uvođenja Interneta, ona je i u nekim ranijim razdobljima bila sredstvo pronalaženja bračne sreće. Tako u drugoj polovici 19. stoljeća bogati kubanski plantažer Luis Antonio Vargas (Banderas) naručuje Amerikanku koja je, sudeći po fotografijama, skromnog izgleda. Ali kada se brod s njegovom budućom nevjestom iskrca, Vargas će na svoje ugodno iznenađenje otkriti kako je Julia Russell (Jolie) punokrvna ljepotica. Vargas, koji je u pismima lagao da je obični činovnik, to ne smatra posebno strašnom prevarom, ali će se ubrzo otkriti da je stvar ipak nešto ozbiljnija, pogotovo kada se američka rodbina njegove supruge zabrine zbog nedostatka pisama. Vargas ne sumnja u ništa, čak ni kada u Havanu dođe privatni detektiv Walter Downs (Jane), ali najava njegovog posjeta plantaži je dovoljna da Julia nestane, naravno, nakon što je prethodno “počistila” Vargasove račune iz banke. Vargas ubrzo doznaje da je osoba za koju se oženio prevarantica koja je bila preuzela identitet prave Julie koja je, po svemu sudeći, ubijena. Vargas započinje bjesomučnu potragu za “Julijom”, ne znajući želi li osvetu ili je još uvijek zaljubljen u nju.
Prvi grijeh je druga po redu ekranizacija romana Cornella Woolricha (prva je bila Truffautova Sirena Mississipija s Belmondom i Catherine Denevue u glavnim ulogama), ali sumnjam da će većina publike na to obratiti pažnju. Pogotovo kada se uzme u obzir da je ovaj film najviše publiciteta izazvao zahvaljujući činjenici što su CGI-efekti po prvi put korišteni kako bi u “vrućim” erotskim scenama s tijela jednog od glumaca bile “izbrisane” tetovaže. U ovom slučaju je pokusni kunić bila “oskarovka” Angelina Jolie, koju je scenarist i režiser Michael Cristofer već bio razgolitio u nagrađenom TV-filmu Gia iz 1998. godine. Na žalost, te “vruće” scene – ionako režirane u bezličnoj videospotovskoj maniri – traju prekratko i prisiljavaju gledatelja da veći dio filma provede gledajući nimalo produhovljenu, maksimalno klišejiziran pokušaj spajanja herc-romana i “erotskog” trilera, koji se u mnogim dijelovima pretvara u nenamjernu parodiju obaju žanrova. Da stvar bude gora, protagonisti su nezainteresirani – Banderas umjesto Vargasa pokušava glumiti Keanu Reevesa, a Jolie pokazuje totalno odsutstvo svake glumačke interakcije s dotičnim. Čak je i inače pouzdani australski epizodist Jack Thompson zakazao u ulozi Vargasovog prijatelja te nas maltretira s očajnim juznjačkim naglaskom, dok je jedina svijetla tocka Thomas Jane (Duboko plavo more) kao detektiv. U film je uloženo dosta novaca te Cristofer nedostatak suvislog sadržaja nastoji prikriti dobrom glazbom Terencea Blancharda (čiji kubanski zvukovi nastoje prikriti činjenicu da je film sniman u Meksiku), fotografijom Rodriga Prieta te scenografijom i kostimima koji vjerno dočaravaju belle epoque. Iako zbog toga, kao i par efektnih scena, Prvi grijeh zaslužuje prolaznu ocjenu, ostaje gorak dojam da bi od svega ovoga netko kao Pierre Woodman napravio mnogo zanimljiviju, atraktivniju i kvalitetniju melodramu.
OCJENA: 3/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 24. srpnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
