uloge: Ian Holm, Stanley Tucci, Hope Davis, Patrick Tovatt, Steve Martin, Patricia Clarkson, Susan Sarandon scenografija: Andrew Jackness kostimografija: Juliet Polcsa fotografija: Maryse Alberti montaža: Suzy Elmiger glazba: Evan Lurie scenarij: Howard A. Rodman (po knjigama Josepha Mitchella Professor Seagull i Joe Gould's Secret) (Stanley Tucci van špice) režija: Stanley Tucci proizvodnja: October Films, SAD, 2000. distribucija: Discovery trajanje: 90'
Joseph Mitchell je novinar podrijetlom s američkog Juga koji je četrdesetih godina prošlog stoljeća našao posao u časopisu “New Yorker”. Njegova specijalnost su priče o živopisnim likovima s margina njujorškog društva, pogotovo onima koji nastanjuju umjetničku četvrt Greenwhich Village. Među tim boemskim ekscentricima Mitchellu za oko zapadne izvjesni Joe Gould (Holm), ulična propalica od prolaznika uzima donacije za “Fond Joea Goulda” kako bi dovršio svoj životni projekt. Joeu Gouldu je, naime, cilj napisati “Oralnu povijest suvremenog svijeta”, kapitalno djelo sastavljeno od tisuća razgovora s običnim ljudima. Mitchell je više nego zaintrigiran tim ambicioznim projektom, pogotovo kada sazna kako Gould, usprkos boemskoj vanjštini, ima aristokratsko podrijetlo, kao i to da je s godinama postao svojevrsno slavno ime u umjetničkim i književnim krugovima Manhattana te koristio tu slavu kako bi muzao novac od uglednih pjesnika, pisaca i slikara. Mitchell, koji u Gouldu vidi osobu koja se sprema ostvariti njegove vlastite književne ambicije, odlučuje boemu pomoći u njegovom projektu.
Tajna Joea Goulda predstavlja treći film u režiji američkog karakternog glumca Stanleya Tuccija, pri čemu se dotični koristio i uslugama svog starog suradnika, britanskog glumca Iana Holma (danas najpoznatijeg po ulozi Bila Baginsa u Gospodaru prstenova). Tucci je za ovaj projekt odabrao prilično opskurnu epizodu iz povijesti američke književnosti, koja teško da će biti posebno zanimljiva domaćoj publici. Dodatni problem je činjenica da Tajna Joea Goulda nema nekakav zaplet u klasičnom smislu te se uglavnom svodi na karakterološku studiju, pri čemu je Tucci neobično miran i samozatajan u usporedbi s hiperventilirajućim Holmom, koji se očito zabavljao tumačeći lik bitno drukčiji od onih koji su mu bili specijalnost tokom cjelokupne karijere. Kada se na kraju tajna Joea Goulda konačno razotkrije, gledatelje ona previše neće zanimati, ali ovaj film ipak zaslužuje vise od prolazne ocjene. Razlog je prije svega u dojmljivoj glumačkoj ekipi kao i Tuccijevom uspješnom dočaravanju New Yorka u 40-tim godinama, što je postignuto usprkos niskog budžeta. Zbog svega ovoga Tajna Joea Goulda zaslužuje preporuke, iako će bez svake sumnje izgledati previše intelektualno i snobovski za najširi krug publike.
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 22. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
