Koliko je situacija u hrvatskim medijima daleko od onih u velikom svijetu, možda najbolje svjedoči javno oduševljenje urednika jednog  portala  – koga su se osjetili dužni podijeliti sa svojim čitateljima – da su dobili injekciju proračunskog novca u iznosu od 400.000 kuna. Za dotični portal je ta svota očigledno golema kao kuća (a još više svima onim hrvatskim medijskim djelatnicima koji o takvim svotama mogu sanjati), ali je pitanje koliko bi ona bila impresivna izvan hrvatskih granica, odnosno za medije koji imaju ozbiljne ambicije postati opinion makeri ili, ako su zbilja ambiciozni, rušiti vlade i zaustavljati ratove.

Sve donedavno takvih novinarskih zvijezda nije bilo, odnosno bilo je teško zamisliti da će neki nekakvi današnji Woodwardi i Bernsteini nakon razgovora sa anonimnim “zviždačem” u mračnoj javnoj garaži dobiti podatke dovoljno “pikantne” da sruše nekakvog današnjeg Nixona. Odnosno, takav je slučaj bio sve dok novom svjetskom institucijom nije postao Wikileaks, a ikonom našeg doba postao Edward Snowden. Nakon što smo ipak dobili današnji  Watergate i “Duboko grlo”, došlo je vrijeme da dobijemo i današnji ekvivalent “Woodsteina”. On se pojavio u liku Glenna Greenwalda, američkog novinara u službi britanskog lista Guardian koji je “provalio” priču o Snowdenu, kao i drugim svinjarijama za koje se znalo ili pretpostavljalo da postoje, ali se nitko o njima nije usudio pričati.

E, sada je taj isti Glenn Greenwald napustio Guardian, kako bi, kako sam kaže, započeo “novinarski posao snova”, odnosno započeo rad na novom portalu. Ono što je najzanimljiviji detalj u cijeloj priči jest to da će to biti najbolje financijski potkoženi portal u povijesti novinarstva. U njega će, naime, na samom početku biti uloženo čak 250 milijuna dolara (ili, preračunato 3506 dotacija koje je dobio naš gore navedeni portal). Iza svega, za razliku od našeg portala, neće stajati država nego bogati poduzetnik i filantrop Pierre Omidyar.

Pitanje je, dakako, hoće li se na kraju ispostaviti kako je taj  informativni gigant, zapravo, na staklenim nogama. Glave bi mu, kao i u mnogim sličnim slučajevima, mogle doći pogrešne procjene osnivača kao i  negativna poslovna klima. Svemu tome treba pridodati i neprijateljstvo mnogih vlada, a prije svega američke, prema Greenwaldu. Moje je mišljenje da bi se Greenwaldu, koji je sada došao na nešto što izgleda kao vrh novinarske profesije u današnjem svijetu, najveća prijetnja dolazi od strane njegovih ljubomornih kolega koji će pronaći razne kreativne načine da sabotiraju njegov “projekt snova”.