COSMOPOLIS uloge: Robert Pattinson, Paul Giamatti, Juliette Binoche, Kevin Durand, Sarah Gadon scenarij: David Cronenberg režija: David Cronenberg proizvodnja: 20th Century Fox, Francuska/Kanada/Portugal/Italija, 2012. trajanje: 109 '
Književnici i umjetnici koji su djelovali na početku prethodnog stoljeća vjerojatno nisu znali da proživljavaju posljednje godine razdoblja koje će kasnije bili poznato kao “Belle Epocque”. Još manje su mogli pretpostaviti da će budući povjesničari njihov opus proglasiti izrazom podsvjesne slutnje ratova, revolucija i genocida koji su uništili tadašnji svijet. Praksa retroaktivnog proglašavanja prorocima je popularna i danas, a o čemu svjedoči Cosmopolis, roman američkog književnika Dona DeLilla, originalno objavljen 2002. godine. Iako je s radnjom bio smješten u New York za vrijeme velikog kolapsa “dot com” tvrtki 2000. godine, njegova filmska adaptacija, koja je premijeru imala na Kanskom festivalu, reklamirana je kao futuristička drama koja istražuje mogući nastavak trenutne globalne krize.
Protagonist filma je Eric Packer (Pattinson), 28-godišnji burzovni mešetar i milijarder koji sebi može priuštiti gotovo sve, uključujući prostranu i superluksuznu limuzinu. Međutim, čak i takvi “gospodari univerzuma” se ponekad suoče s problemima, pa specifičan stjecaj okolnosti – posjet predsjednika New Yorku, spektakularni ulični pogreb popularnog repera i nešto što njegov šef osiguranja Torval (Durand) naziva “ozbiljnom prijetnjom” – učini da se prilikom rutinskog posjeta brijaču mora voziti limuzinom cijeli dan. Packeru dosadu krate povremeni posjeti poslovnih suradnika, ali i supruge Elise (Gadon), kao i nasilni anarhistički prosvjedi na ulicama. Tijekom dana se ispostavi kako je Packerov velika burzovna špekulacija, odnosno klađenje protiv dizanja cijene juana, pošla po zlu, odnosno da će izgubiti sve svoje bogatstvo. Packer je, međutim, toliko otupio od svog bogataškog načina života da za to prestaje brinuti, te se upušta u samodestruktivno ponašanje čak i kada postane svjestan da mu netko uistinu radi o glavi.
Futuristički karakter filma je trebao potvrditi David Cronenberg, kanadski režiser koji je svoju reputaciju sagradio na ostvarenjima SF-žanra, i to onima koji ne samo simbolički nego i doslovno prikazuju gubitak i uništenje ljudskosti u suvremenom svijetu. U slučaju Cosmopolisa takva destrukcija se trebala prikazati kroz alegoriju o suvremenom kapitalizmu kao razaraču svega što čovjeka čini čovjekom. Slučajno ili ne, za glavnu ulogu je izabran Robert Pattinson, koji je u prvom važnijem pokušaju bijega od uloge Edwarda Cullena u Sagi Koja Se Ne Smije Imenovati učinio neizbježnim komentare koji riječ “vampir” i “kapitalist” stavljaju u istu rečenicu. Cronenbergov stil režije, koji se odlikuje hladnoćom i mizantropijom, na prvi pogled bi trebao savršeno “pasati” Pattinsonu koji protagonista nastoji prikazati kao emocionalno hladno i antipatično stvorenje, koje nije svjesno niti mari za apokalipsu koju je izazvao i kojoj je sam izložen, nesposobno osjetiti bilo kakve emocije niti ih izazvati.
Na papiru je, pogotovo u ova vremena kada se protiv “1 %” diže kuka i motika, sve trebalo dobro izgledati. Cronenberg je, na žalost, sebi vezao ruke odlukom da scenarij temelji na predlošku. Tekst na papiru možda uistinu takav da zbog njega profesori književnosti na DeLillov spomen padaju na koljena, ali na filmu zvuči loše i pretenciozno, odnosno dosadno zbog sklonosti likova da jednu te istu stvar, poput Balzacovih mucavaca, ponavljaju nekoliko puta. Cosmopolisu ne pomaže ni to što je radnja utrpana u unutrašnjost limuzine, pa se doima kao jeftina kazališna predstava. Kada gledatelji nakon nekog vremena shvate u kom smjeru ide Cosmopolis, ipak će moći suosjećati s glavnim likom, odnosno dijeliti njegovu želju da kraj, ma kakav bio, dođe što prije.
OCJENA: 2/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 19. lipnja 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)
