Ako postoji neka stvar koja je u paramparčad razbila ideju o kraju povijesti onda je to azijski kontinent. Zbivanja u azijskim zemljama uporno proturječe svim zapadnim i eurocentričnim stavovima o tome povijest predstavlja pravocrtno kretanje prema liberalnoj demokraciji euroatlantskog tipa.

Nakon Tajlanda, gdje je poslije nepuna dva desetljeća demokracije pao jedan od najspektakularnijih vojnih pučeva 21. stoljeća, sada dolazi novi primjer u obliku Kirgistana, gdje se smjene “nenarodne”, “korumpirane” i “autoritarne” vlasti odvijaju sa sizifovskom regularnošću. Pet godina nakon što je “revolucijom tulipana” ta zemlja trebala ući u najbolji od svih mogućih svjetova, u Kirgistanu je došlo do nove i krvave revolucije koja je zbacila demokratskog spasitelja Bakijeva. Ali, BBC javlja, pak, kako priča nije završena, odnosno da su pristaše zbačenog Kurmanbeka Bakijeva zauzele gradove Oš i Džalalabad. Stvar izgleda još ozbiljnije kada se čuju priče o pozivima za formiranje “Južne Demokratske Kirgiske Republike”, odnosno da priča ima manje veze s nekakvom demokracijom, a više s regionalnim, etničkim i plemenskim podjelama. Priča tako poznata, žalosna i predvidljiva.