Depresija, vjerojatno najrašireniji od svih psiholoških i psihijatrijskih poremećaja, zapravo i nije poremećaj nego svojevrsni katalizator analitičkog mišljenja i sredstvo za rješavanje drugih životnih problema. To tvrde psiholog Paul W. Andrews i psihijatar dr. J. Anderson Thomson Jr. u svom članku za časopis Scientific American. Prema njihovim istraživanjima, izolacija od društva, odnosno gubitak užitka u hrani i seksu – neki od tipičnih simptoma depresije – deprimiranog tjeraju da se daleko više usredotoči na vlastiti život i egzistencijalne probleme, odnosno donosi neke teške ali potrebne odluke koje inače ne bi donosio. Autori članka pretpostavljaju kako je depresija, odnosno njena raširenost među ljudskom populacijom, predstavlja jednu od evolucijskih značajki ljudske vrste, s obzirom da su deprimirani homo sapiensi imali više prilike i poticaja za rješavanje problema od homo sapiensa koji su bili sretni i zadovoljni sa svojim životom.

Ovaj bi članak trebao utješiti sve deprimirane osobe, ali sumnjam da će se to dogoditi.