Barack Obama, po prvi put otkako je zasjedo u Bijelu kuću, ne može računati na natpolovićnu podršku Amerikanaca. To je zaključak ankete koju redovno provodi Rasmussen. Prema njoj Obamu podržava 49 posto, a ne podržava 51 posto Amerikanaca.
Obama, kao što je i za očekivati, uživa snažnu podršku članova i simpatizera vlastite Demokratske stranke – podržava ga 83 posto. Republikanci ga, naravno, ne mogu smisliti – ne podržava ga 80 posto republikanaca. Problem za Obamu je, po svemu sudeći, nagli pad podrške među umjerenim i stranački neopredijeljenim biračima, a koja sada iznosi 37 posto.
Fluktuacije u popularnosti ili podršci javnosti nisu ništa posebno za svakog predsjednika. Međutim, za Obamu ovo predstavlja ozbiljno upozorenje jer se zbilo relativno rano prilikom njegovog predsjednikovanja. Još važnije je to da je ta podrška – s obzirom na ambiciozne planove o velikim društvenim reformama kao što je uvođenje općeg zdravstvenog osiguranja – Obami potrebnija nego njegovim prethodnicima. A to se pogotovo vidi u sve težem discipliniranju članova vlastite stranke koji daleko više misle o svojim kongresničkim i senatskim foteljama – odnosno o umjerenim biračima koji bi ih tamo trebali zadržati – nego o ambicioznim planovima za koje navija Obami sklona stranačka ljevica.
Tako je, za razliku od 787 milijardi dolara teškog “poticaja” posrnuloj američkoj privredi, glatko izglasanog usprkos žestokog protivljenja desničara i republikanaca, posljednjih dana “zaglibio” projekt brzog izglasavanja zdravstvene reforme. Obama još oklijeva sa zatvaranjem Guantanama, a rat u Afganistanu se čini još duljim i krvavijim nego za Busha. Teško je takve rezultate pomiriti s mesijanskim predsjednikom koga su predstavljali kao rješenje svih problema u svijetu.
To bi trebalo biti i više nego jasno upozorenje i za neke naše “spasitelje”. Za slučaj da nisu naučili lekcije od onoga što im je između 2000. i 2003. godine izmaklo iz ruku.
