Mjesec: Lipanj 2009.

Republikanski guverner Južne Karoline radi ljubavnice letio u Argentinu

Američkoj Republikanskoj stranci u posljednje vrijeme zbilja ne cvjetaju ruže. Nakon dva uzastopna poraza na biralištima, njeni čelnici i političari – bilo bivši, bilo sadašnji – se od strane pro-Obaminih medija nemilosrdno kritiziraju za sva zla koja su snašla Ameriku i svijet. U ovom trenutku se, usprkos padajućeg trenda podrške Obami u anketama, čini izvjesnim da će sadašnji stanar Bijele kuće to ostati i nakon izbora 2012. godine. A to je još vjerojatnije nakon današnje dramatične pres-konferencije koju je sazvao Mark Sanford, republikanski guverner Južne Karoline koji se smatrao jednim od najperspektivnijih predsjedničkih kandidata.

Sanford, jedan od vodećih članova konzervativnog krila stranke,  je na svojoj “presici” sa suzama u očima priznao ne samo da je prevario ženu, nego da je upravo preljub bio razlogom bizarne afere koja je američke medije digla na noge i privremeno skinula iranske događaje s prvog mjesta na medijskim naslovnicama. Sanford je, naime, već nekoliko dana bio ne samo nedostupan javnosti, nego se proširila vijest da i njegovi najbliži suradnici nemaju pojma gdje se nalazi.

O Sanfordovom nestanku se počelo naširoko špekulirati kada je Jake Knotts, republikanski državni senator i jedan od njegovih najljućih stranačkih suparnika, optužio guvernerove suradnike da obmanjuju javnost. Oni su prvo javili kako je Sanford otišao na izlet po gorju Appalachian “kako bi se odmorio” te da su u “s njim u stalnom kontaktu”. Međutim, Associated Press je otkrio kako se guverner najvjerojatnije nalazi negdje drugdje.

Prvo se danas proširila vijest kako je Sanford u Argentini, odnosno guverner je preko svojih ljudi tvrdio da se otišao voziti oko Buenos Airesa kako bi odmor proveo na “egzotičnom mjestu”. Nakon što su sportski entuzijasti upućeni u stanje prometne infrastrukture oko argentinskog glavnog grada američkim medijima sugerirali kako okolica Buenos Airesa možda i nije najegzotičnije mjesto, guverner se vratio te na nakon nekoliko sati iznio šokantno priznanje.

Sanford je rekao kako je u Argentinu otišao kako bi se sastao sa “vrlo dobrom prijateljicom” s kojom neko vrijeme održava ljubavnu vezu. Također je rekao kako je supruga svjesna njegove vanbračne veze te da su se dva tjedna “probno rastavili”. Guverner Južne Karoline je u suzama rekao kako je sa svojim postupkom obmanuo i razočarao svoju obitelj, birače i državu. Također je najavio ostavku na mjesto predsjednika Udruženja republikanskih guvernera.

Gotovo da nema komentatora koji najnovije vijesti nije stavio u kontekst predsjedničkih izbora, odnosno ustvrdio da je nakon ovog skandala – u kome je preljub konzervativnog političara samo najmanji dio – Sanfordovu kandidaturu stavio van dnevnog reda.

Ovo je, inače, drugi seks-skandal u koji je u posljednje upetljan konzervativni republikanski političar s predsjedničkim ambicijama. John Ensign, republikanski senator iz Nevade, bio je prisiljen javno priznati vezu s članicom vlastitog izbornog stožera nakon što gaje počeo ucjenjivati njen suprug. Ensign je također to platio ostavkom na mjesto predsjednika Nacionalnog republikanskog senatskog odbora.

UPDATE: Kao što se i moglo očekivati, “procurili” su prvi detalji o vanbračnoj vezi. Ono što se nije moglo očekivati jest količina detalja, kao i da će oni uključivati intimnu prepisku preljubnika preko E-maila koja je trajala godinama, a koja je novinarima bila na raspolaganju još od kraja prošle godine. Iz onoga što je objavljeno se vidi kako je Sanford, zapravo, tragičan lik. U pitanju nije bio  “izlet” nego se siroti Mark zaljubio do ušiju.

Za Buffetta je američka ekonomija “izmrcvarena”

Warren Buffett, jedan od najuspješnijih američkih poduzetnika i najbogatijih ljudi na svijetu, također poznat po nadimku “Prorok iz Omahe” stečenom zahvaljujući daru za ispravne prognoze ekonomskih trendova, u najnovijem intervjuu za CNBC nije podijelio optimizam koji se posljednje vrijeme širi po pitanju globalne ekonomije odnosno skorog prestanka recesije.

Buffett, naime, tvrdi kako je američka ekonomija “izmrcvarena”, odnosno da još nisu pokrenuti procesi koji bi ju mogli izvući iz krize. Sadašnje stanje bi moglo potrajati, ali će na kraju doći do oporavka koji bi trebao potrajati nekoliko godina. Buffetta smatra kako će tada daleko veći problem trebala biti inflacija, a ne deflacija.

Perez Hilton u sukobu s Black Eyed Peas dobio šljivu na oku

Noćni klub Cobra u Toronto je u ponedjeljak rano ujutro (popodne po hrvatskom vremenu) postao poprištem nemilog događaja prilikom koga je ozlijeđen Mario Lavandeira, američki bloger kubanskog podrijetla široj javnosti poznat kao Perez Hilton, odnosno voditelj istoimenog celebrity bloga. Hilton je za vrijeme svečanosti dodjele nagrada MuchMusic za videospotove započeo raspravu s Fergie, članicom benda “Black Eye Peas”, a povodom Hiltonove kritike njihovog najboljeg albuma. Nešto kasnije se u raspravu uključio i Will.I.Am.

Što se potom dogodilo je predmet kontroverze. O incidentu je javnost saznala preko samog Hiltona, koji je preko Twittera javio da je ozlijeđen u sukobu s grupom Black Eyed Peas, odnosno da krvari i da nema policije.  Nešto kasnije se ispostavilo da je Hiltona u glavu udario Liborio “Polo” Molina, menadžer benda.

Molina je kasnije od policije optužen za fizički napad. Sam Hilton je priznao da je tokom rasprave Will.I.Ama “počastio” epitetom koji je doveo u pitanje njegovu seksualnu orijentaciju. Na kraju je Hilton završio sa šljivom na oku.

Sukob se, inače, nastavlja na Internetu. Svoju verziju priče je javnosti preko video-snimke podijelio Will.I.Am. Na tu snimku je odgovirio Hilton s 12-minutnim video-snimkom u kojima iznosi svoju verziju priče i tvrdi kako “nasilje nikada nije odgovor”.

Inače, Hilton, koji stalno naglašava svoju homoseksualnost, je bio daleko manje pacifistički raspoložen kada je u pitanju Carrie Prejean, (sada već bivša) Miss Kalifornije kojoj je kao član žirija za Miss SAD postavio kobno pitanje o istospolnim brakovima te dobio “politički nekorektan” odgovor. Tada ju je, revoltiran njenom “homofobijom” nazivao svakakvim imenima koja nisu za tisak.

UPDATE: GLAAD, jedna od vodećih američkih organizacija za prava homoseksualaca, pozvala je Hiltona da se ispriča zbog korištenja “uvredljive i dehumanizirajuće” riječi.

Hrvatski wannabe Obama ignorira svog uzora

U posljednje vrijeme, pogotovo nakon što je odlazak Busha iz Bijele kuće ponovno antiamerikanizam učinio demodiranim, sve je više hrvatskih žaba koje dižu nogu gledajući potkivanje američkih konja. Malo tko je tako temeljit u tome kao Zoran Milanović, SDP-ov vođa koji obožava da ga naziva hrvatskim Obamom, a još više kada stranku koju vodi uspoređuje s Demokratskom strankom. Priči o SDP-u kao najboljem mogućem ekvivalentu Obamine stranke trebali bi pripomoći i stranački predizbori za predsjedničkog kandidata, a za koju se Milanović i njegovi navijači nadaju da će biti isto tako uzbudljiva i propagandno efikasna za SDP kao što je za američke demokrate bila utrka Obame i Hillary Clinton.

Jedini je problem u tome što ono što će stajati na raspolaganju članovima SDP-a baš i nije neki izbor. S jedne strane se nalazi kompromitirani politički diletant Ljubo Jurčić, a s druge strane Ivo Josipović, koji nema ni “k” od karizme, a o populističkim instinktima nužnim za uspjeh na izborima da i ne govorimo. I što je još važnije – a što su spomenuli i predstavnici hrvatskih medija – nijedan od njih nikada nije od strane građana izabran na neku javnu funkciju.

Milanović je na to spremno odgovorio pozvavši u pomoć svoju ikonu i uzor. Podsjetio je sve da je Barack Obama postao najmoćniji čovjek svijeta, a da prije toga nije dobio nikakve izbore osim za Senat.

Milanović je, naravno, izvalio “biser”. Biti izabran za američki Senat, pogotovo kada je u pitanju jedna tako mnogoljudna država kao Illinois je sve nego jednostavna stvar. A i prije toga je tri puta izabran za senatora države Illinois, a 2000. godine je izgubio predizbore pri pokušaju da uđe u Predstavnički dom američkog Kongresa.

Ne treba uopće sporiti da je Obami osvajanje i čuvanje tih pozicija nije bilo nimalo lako ni jednostavno, pogotovo uzimajući u obzir da je to radio u gradu poznatom po Alu Caponeu i likovima poput Milorada “Roda” Blagojevića. Obamina postignuća se nikako ne mogu uspoređivati s onime što su Milanovićev mentor Josipović i Račanov medijski projekt Jurčić dobili  na srebrnom tanjuru.

A priča o SDP-ovim izborima će izgledati još tužnije kada za samo nekoliko mjeseci postane jasno da je Ivo Sanader daleko opakiji, efikasniji i spretniji “igrač” nego što je to bio John McCain.

Duboko Grlo protiv “Dubokog grla”

FBI je nedavno Associated Pressu predao niz vlastitih dokumenata iz 1970-ih s kojih je skinut veo tajnosti, a koji svjedoče o tome kako je jedna od najmoćnijih i najpoznatijih svjetskih tajnih policija uložila nevjerojatne količine papira, ljudstva, novca i energije u svrhu zaustavljanja prikazivanja i distribucije igranog filma “Duboko grlo”. Dotično, ostvarenje, snimljeno 1972. godine s budžetom od 25.000 dolara je postalo jedan od najvećih kulturnih fenomena svog doba, s obzirom da je predstavljao prvi javno distribuirani film pornografske tematike, zahvaljujući kome je pornografija na mala vrata postala dio popularne kulture u SAD, a kasnije i u ostatku svijeta. Taj događaj, koji mnogi smatraju velikim trijumfom seksualne revolucije i simbolom epohalnih kulturnih promjena započetih burnih 1960-ih, po svemu sudeći je prilično išao na živce konzervativnom establishmentu oličenom u tadašnjem predsjedniku Nixonu, ali i FBI-ju.

Associated Press tako navodi da se dosije o filmu sastoji od 4800 gusto kucanih stranica, a još oko 1000 stranica je pod oznakom tajnosti. Iz onoga što je dostupno se može zaključiti kako je istraga bila nevjerojatno temeljita, te je autor filma Gerard Damiano bio ispitivan, te se čak razmišljalo o tome da mu se da status svjedoka-pokajnika. Među nedostupnim dokumentima je, pak, intervju s glumicom Lindom Lovelace.

Ono što cijeli slučaj čini još bizarnijim jest da je istragu između ostalih, detalnno nadgledao i pomoćnik direktora Mark W. Felt. Gotovo tri desetljeća kasnije je isti taj Felt razotkriven kao ključni doušnik vašingtonskih novinara Boba Woodwarda i Carla Bernsteina – dvojca čiji su zapisi razotkrili aferu Watergate i doveli do ostavke predsjednika Nixona 1974. godine. Bernstein i Woodward su, nastojeći zaštiti Feltov identitet, svog doušnika opisali kao “Duboko grlo” i pod tim je imenom ostao poznat desetljećima. Ironijom sudbine, kada su manje-više svi akteri drame oko “Dubokog grla” (Felt, Damiano, Lovelace) mrtvi, otkrilo se kako Felta s “Dubokim grlom” povezuje ipak nešto više oko zločeste mašte vašingtonskih novinara.

Inače, recenzija dokumentarca posvećenog “Dubokom grlu” je dostupna ovdje.

Bombaš-samoubojica se raznio kraj Homeinijevog mauzoleja

Najave kako bi današnji dan – kada pro-Musavijevi demonstranti trebaju odbaciti poziv velikog vođe Alija Hamneija da ne izlaze na iranske ulice – trebao biti “vruć” su se, po svemu sudeći, obistinile. Vijesti o tome kako iranska policija i “Basiji” palicama, suzavcem i vodenim topovima razbijaju nekoliko tisuća demonstranata su zamijenjene vijestima o tome da se zbila eksplozija nigdje drugdje nego u mauozeleju gdje je pokopan ajatolah Ruholah Homeini, vođa islamske revolucije i osnivač Islamske Republike. Pozivajući se na državne medije, agencije javljaju da je eksploziju izazvao bombaš-samoubojica, te da je jedan od hodočasnika ranjen.

Ovakav razvoj događaja je, s jedne strane, i očekivan i neočekivan. Pristaše Musavija, pogotovo oni na Zapadu, će to nazvati “jeftinim trikom očajnih vlastodržaca”. S druge strane, s obzirom na gotovo božanski ugled koji Homeini uživa kod Iranaca – pri čemu ne treba zaboraviti da su i Musavi i Ahmadinedžad bili njegovi bliski suradnici – ovaj potez izgleda previše drastičan, odnosno moguće je zamisliti kako su anti-režimski ekstremisti, uključujući grupu Mudžahedin Halk, Kurde ili Azere, iskoristili zauzetost iranskih sigurnosnih službi kako bi izazvali još kaosa. O tome je čak govorila i Christianne Amanpour na CNN-u.

BBC-jev dopisnik iz Teherana, pak, u javljanju od 16:20 po hrvatskom vremenu javlja kako je Trg Enghelab u središtu Teherana – gdje bi se trebale održati demonstracije – pun vojske, policije, Revolucionarne garde, žandara i Basija, da je “nemoguće demonstrantima” tamo prići. “Ako demonstranti ne uspiju pronaći put do mjesta gdje bi mogli održati velike demonstracije, bit će poraženi”, zaključuje dopisnik.

Ovo me je podsjetilo na onu Machiavelijevu izreku o tome da su jedini uspješni proroci bili naoružani proroci. Ili, da parafraziramo jednog uglednog poslovnog čovjeka, dalje ćete doprijeti ako u ruci imati i Twitter i “tetejac” nego samo Twitter.

Twitter joj došao glave

Kada_01

17-godišnja Rumunjka Flavia Boricea (po nekim izvorima Maria Barbu) se pobrinula da Twitter ovih dana ne uživa samo pozitivan publicitet. Truplo nesretne djevojke je pronađeno u kadi s tragovima strujnog udara, koji je najvjerojatnije nastao zato što je laptop priključen na struju pao u vodu. Rumunjska televizija javlja kako je dotična prije nesreće nekoliko sati “visila” na Twitteru, te  je najvjerojatnije stradala nakon što je “iscurila” baterija.

Gotovo da nema blogera koji tragediju ne prati komentarima koji sugeriraju kako “twitanje” i kupanje u kadi nisu aktivnosti koje bi se trebale raditi istovremeno. A još je tužnije što Twitter – koga danas svi slave zbog toga što je Americi donio Obamu, a možda će sutra isto učiniti Iranu – treba stavljati u istu rečenicu s Darwinovom nagradom.

UPDATE (21/06/2009 10:04) : Ime djevojke je Flavia Boriceanu, a ne Flavia Boricea. Ovdje se nalazi članak u kome je embedirana video-snimka izvještaja rumunjske televizije. Izgleda da je priča, zapravo, stara nekoliko mjeseci.

RECENZIJA: “Žena kojoj sam čitao” (2008)

“Želite dobiti Oscar? Snimite film o Holokaustu.” Te riječi kontroverznog crnog filmaša Spikea Leeja su i dan-danas aktualna, ako je suditi po tome da je Kate Winslet svog prvog “Oscara” dobila upravo u filmu čija je jedna od glavnih tema Holokaust. S druge strane, predvidljivost ukusa i glasačkih preferenci losanđeleske Akademije je u slučaju “Žene kojoj sam čitao” bila kompenzirana neuobičajenom perspektivom kojom se prilazi toj temi. Ovoga puta ne sa stajališta neposrednih žrtava, nego sa stajališta poratne njemačke generacije koja se osjetila duboko osramoćena i traumatizirana zlodjelima svojih očeva, a što je svoj odraz, između ostalog, pronašlo i u događajima koje obrađuje “Baader-Meinhof Kompleks”.

Radnja filma se temelji na poluautobiografskom romanu Bernharda Schlinka, njemačkog suca koji se u slobodno vrijeme bavio pisanjem, a čija su specijalnost do “Čitača” (“Der Vorseler”) bili kriminalistički romani. Film započinje godine 1995. kada se Michael Berg (Robert Fiennes), sredovječni ugledni pravnik, počinje sjećati događaja koji mu je obilježio život. Godine 1958. se kao 15-godišnji srednjoškolac (David Kroos) razbolio na putu kući, ali ga je spasila 36-godišnja kondukterka po imenu Hanna Schmitz (Kate Winslet). Kada dječak dođe u njenu kuću kako bi joj se zahvalio, ona ga zavede i započinje žestoka i bizarna ljubavna priča; mladi Michael uživa u seksu, ali ga Hanna tjera da joj prilikom svakog zajedničkog susreta čita knjige. Kada Hanna iznenada nestane iz svog stana, Michael je zbunjen, a odgovor na pitanje zašto je nestala dolazi osam godina kasnije dok studira pravo. Kada zajedno sa svojim kolegama prati suđenje optuženima za nacističke ratne zločine, sa užasom će shvatiti kako je jedna od nacističkih čuvarki konc-logora upravo Hanna. Da stvar bude gora, Michael je prilikom ljubavne veze saznao Hanninu najvažniju životnu tajnu, odnosno činjenicu koja bi joj mogla pomoći da dobije blagu kaznu, ali je on previše posramljen da bi o tome izvijestio sud.

Kada je izdan 1995. godine, Schlinkov roman je izazvao dosta kontroverzi u njemačkoj javnosti s obzirom na prilično heretičan prikaz Holokausta kao fenomena u kome su sudjelovali sasvim obični ljudi, koji su nakon rata nastavili život kao da se ništa nije dogodilo. Još kontroverzniji je bio i prikaz sudionika Holokausta kao osoba koje na trenutak mogu čak očekivati sažaljenje. Sve su to kontroverze pratile i ekranizaciju u režiji Stephena Daldreya, a dodatno su začinjene i prilično eksplicitnim ljubavnim scenama mladog Michaela i Hanne, zbog kojih se čak potezao danas tako čest argument dječje pornografije (i ne tako bezazlen u kontekstu Daldreyevoj ranijeg rada na “Billy Eliotu”).

Kao i mnogo puta, kontroverze su samo podgrijale zanimanje za film, a činjenica da se Winslet radi uloge mora ne samo skidati pred kamerama nego i šminkati u 66-godišnju neuglednu babu, poslužila je kao vrlo dobar “oskarovski” adut. Scenarij Davida Harea je prilično vjerno pratio roman i na trenutke postavlja prilično zanimljiva pitanja koja se tiču Holokausta, nacizma, odnosa poratne Njemačke prema toj epizodi te “sljepila” zahvaljujući kojemu je jedna tako prosvijećena nacija i država sebi dozvolila da potone u takvo neljudsko barbarstvo.

Na žalost, Daldreyeva režija nije bila na visini zadatka. Film je gledljiv, ali je prilično razvučen i – što je još važnije -isisan od emocija. Njih se još koliko-toliko može naći u prvom dijelu, koji opisuje Michaela kao naivnog tinejdžera, ali već kao student je Michael potpuno dosadan i nezanimljiv, poput scena koje opisuju njegov ljubavni život na studiju samo zato da pokažu kako Hanna nije bila jedina žena u njegovom životu. Scene koje prikazuju odraslog Michaela su još dosadnije, a Fiennes, koji je tako sjajno odglumio nacističkog monstruma u Schindlerovoj listi, se u završnici filma pretvara u automata koji bi gledateljima trebao servirati predvidljivu moralnu katarzu.

Da stvar bude gora, Daldrey se i ne pokazuje kao pretjerano spretan režiser. Gledatelju treba vremena da shvati lajtmotiv odnosa Michaela i Hanne, a kada jednom to učini, njegovo korištenje u završnom dijelu filma izgleda previše mehanički. Najviše zahvaljujući relativno solidnoj glumačkoj ekipi i zahvalnom predlošku “Žena kojoj sam čitao” se nije pretvorila u katastrofu nalik na Daldreyeve “Sate”, ali svejedno ostaje gorak okus neiskorištene prilike. S druge strane, Winslet je dobila svog “Oscara” i, kao i u mnogo sličnih slučajeva, ovaj film može nakon obavljene misije otići u zasluženi zaborav.

OCJENA: 4/10

Hamnei čvrsto iza Ahmadinedžada

Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa Islamske Republike Iran, na današnjoj molitvi petkom održanoj na Teheranskom sveučilištu je održao govor kojim otklanja sve sumnje u to da bi iranska vlast mogla uslišiti zahtjeve poraženog predsjedničkog kandidata Mir Hosein Musavija, odnosno poništiti ili ponoviti izbore čiji je – barem službeni – pobjednik Mahmud Ahamdinedžad.

Postojale su špekulacije da bi Hamnei, suočen za po iransku vlast neugodnim slikama masovnih protesta na teheranskim ulicama, mogao izaći Musaviju u susret. Naznanke za to su bile u slanju pisma kojim od Vijeća čuvara traži da se preispitaju tvrdnje opozicijskih kandidata o izbornim nepravilnostima, ali i poziv svoj četvorici kandidata – koje je prije toga nazvao patriotima i dobrim vjernicima – na zajedničku molitvu.

Međutim, Hamnei je iskoristio priliku da u svom nestrpljivo iščekivanom govoru jasno stane iza Ahmadinedžada. Tako je rekao da su Ahmadinedžadovi politički stavovi najbliži njegovima, kao i da je – s obzirom na većinu od čak 11 milijuna glasova – Ahmadinedžadovu pobjedu jednostavno bilo nemoguće krivotvoriti. Također je pozvao na prekid demonstracija, rekavši da se sve izborne eventualne nepravilnosti moraju riješiti pravnim putem, a ne na ulici.

Time su zatvorena vrata za bilo kakav kompromis, odnosno Musavi više nema opcije da svoju pobjedu ishodi institucionalnim sredstvima. Preostaje jedino ulica – na što se možda “pale” mladi radikali, iranska dijaspora i Obamini “neokoni” – ali za što Musavi, s obzirom na iskustva iz svoje mladosti i mogućnost da stvari krenu izuzetno nasilnim, neugodnim i nepredviđenim tokom, možda i neće pokazivati takav entuzijazam.

Hillary Clinton slomila lakat

Hillary Clinton, američka ministrica vanjskih poslova i bivša Prva dama SAD, pala je i slomila lakat, javlja BBC pozivajući se na njenu glasnogovornicu Cheryl Mills. Supruga bivšeg predsjednika je nakon nesreće odvezena u bolnicu Sveučilišta George Washington gdje je nakon tretmana puštena na kućnu njegu, iako je zakazana još jedna operacija.

Zbog te nezgode je danas otkazan susret s Angelinom Jolie povodom Svjetskog dana izbjeglica.

Ova vijest izgleda još nesretnija kada se u stavi kontekst nedavno objavljene AP-ove fotografije na kojoj Hillary Clinton ispred Bijele kuće, sama i zaboravljena, promatra Baracka Obamu kako vodi zajedničku pres-konferenciju s južnokorejskim predsjednikom Lee Myung-bakom.